Mrzim podrume
onako tamne,
usnule.
Mrzim njihove kaldrme
kad uzdahe iz ćoška izbije
ko odluke teške kad zagrme.
Uredno spremljene
uspomene poredane u kutije.
Mrzim čudne ambicije
u trenutku zamrzle,
ko stid
kad u strahu obamre.
Mrzim stare modre kofere
u njih ugurane sušare,
Šume, Njive
rarasle živicom
Brda
Svjetlo zavezano žicom
a znam, da nemere.
Mrzim izlizane cipele
jer hoće u neko vrijeme
da me presele.
Male smeđe jaknice
hvataju me za ruku
al plaču jadnice.
Mrzim pune, prazne vrčeve
u njima pregršt duhova
stare izgubljene ključeve
Rješenja
nekih davnih okova.
Zato mrzim podrume
jer mi srce
glavu preuzme.
Boris B. Iko
Ovdje se ne rađa
samo da se živi
Ovdje se ne živi
samo da se umire
Ovdje se ponekad
i umire da se živi
Potočani iz ptičje perspektive