Mato Bulj talentom pronosi dobar glas posavski

   Prateći događanja i sudbine naših ljudi koji svojom sudbinskom životnom stazom koračaju diljem svijeta, ovaj put iz anonimnosti izvučena je priča o Mati Bulju koji svojim talentom pronosi pozitivan glas posavski daleko od rodnog zavičaja.

    Mato Bulj je rodom iz Jošave-Potočana u općini Odžak i već više od dva desetljeća radi i živi u Švicarskoj.

    Bavi se zanatom kojim se bavi malo njih - pirogravurom. U najkraćem, to je umjetnička tehnika ukrašavanja drva ili kože pomoću užarenih predmeta, gdje se upotrebljava najviše svijetlo i meko drvo kao javor ili lipa, a zanat se najčešće vezuje uz pučku umjetnost. Ali povod ove priče nije zanat kojim se Mato bavi, i to iz hobija, nego njegova namjera da postaje križnog puta, vrhunski izrađene u drvetu, daruje župnoj crkvi u Garevcu, pitomom selu nadomak Modriče.

   O važnosti modernih sredstava komuniciranja kada su humanitarne akcije u pitanju već smo pisali te istaknuli Garevački internet portal koji je pomogao u nizu takvih akcija, zahvaljujući najviše ustrajnom radu Miše Peraka, koji egzistiranje portala zasniva na volonterskom radu. Mišu je životni put odveo iz Garevca prema Švicarskoj, no uz pomoć društvenih mreža, kaže nam, uspijeva svakodnevno biti u Garevcu i pomoći mu kada zatreba. Posredovanjem GIP-a, vrijedno umjetničko djelo Mate Bulja stići će uskoro do Garevca.

   Krenulo je od grupe Podvučijak-Posavina, kada je poziv na Facebooku uputio Miro Kljajić i objavio kako je njegov susjed Mato Bulj izradio križni put i rado bi ga darovao nekoj posavskoj župnoj crkvi. Perak nije oklijevao, odmah je javio Miri da Garevljani jedva čekaju postaviti te slike u svoju župnu ljepoticu.

   Za Matu je bavljenje pirogravurom odmor, a osobno zadovoljstvo jedina mu je nagrada. Kao zaljubljenik prirode, ovjekovječio je fotosnimkama brojne prizore okom za detalje koje samo umjetnička duša prepoznaje. No kada dođe zima, vrijedne posavske ruke ne miruju, već se posvete zanatu u čije ga je tajne uputio jedan Švicarac.

   Danas, nakon desetak godina bavljenja pirogravurom, Mato crta čak i one najteže slike od kojih mnogi iskusni slikari ponekada odustanu. Priča još samo treba imati konačan završetak uručenja dara, kada će podvučjačke umjetnine, plod vrijednih Matinih ruku, koncem ovoga mjeseca biti dopremljene do Garevca.

   Mi koji nismo stalno u svojem rodnom posavskom kraju možemo puno učiniti da on i dalje bude živ jer ne želimo prodavati svoja ognjišta, već ih uređivati za generacije koje dolaze poslije nas. Želimo da znaju gdje su njihovi korijeni ili, kako to naš kardinal Puljić kaže, gdje smo “svikli i obikli” i gdje nam je najljepše, kaže nam Mišo Perak.

   Smatra da unatoč iseljavanju danas Garevac postaje sve više mjesto susreta onih koji istinski vole svoj zavičaj. - Uređenjem sada je Garevac stvorio svoju novu sliku u kojoj se vide zasijane plodne njive, obnovljena garevačka crkva, mjesni dom i Otvorena kuća, uređena je infrastruktura, provedena ulična rasvjeta u svakom zaseoku..., kaže Perak.

 

Izvor ; "Posavina.org"

Autor teksta  Nada Koturić

 

Homepage Uhren
Aktuelles Datum

Ovdje se ne rađa

samo da se živi

 

Ovdje se ne živi

samo da se umire

 

Ovdje se ponekad

i umire da se živi