Promocija  nove  knjige  Zorana  Dujaka  "Obaveza"

U Odžaku  dva  kulaka  jaka

   Sinoć je u Centru za kulturu u Odžaku promovirana četvrta knjiga Zorana Dujaka pod naslovom "Obaveza". Promociju je otvorila i njome moderirala Ružica Lović, čitajući na početku prvi pasus nove Dujakove knjige. Treba kazati kako je mala dvorana centra za kulturu ovom prigodom bila popunjena do posljednjeg mjesta.

   Govoreći o knjizi Mr.sc. Anto Knežević je naglasio kako je ovo povijesni roman čija se radnja nastavlja tamo gdje prestaje radnja prethodnog Dujakovog romana "Plandišće", a ovaj je opet bio nastavak prvog Dujakovog povijesnog romana "Berlin pa Odžak".

     Zajedničko svim trima ovim romanima, kaže Knežević jeste da oni prate sudbinu hrvatskih ljudi odžačkog kraja od početka drugoga svjetskoga rata pa do sredine pedesetih godina prošloga stoljeća.

     Doduše, autor se u posljednjim stranicama svoje zadnje knjige dotakao i suvremenosti i nekih ovovremenskih tema, iako treba reći da glavnina sadržaja vezana uz sam naslov, odnosno obavezu, prisilan otkup hrane od siromašnih seljaka.

     U programu prezentacije našla se i pjesma o otkupu koju su ranih sedamdesetih snimili braća Begići. Sinoć su je otpjevali Pero Kovačević i Dragan Martinović uz pratnju Mate Kovačevića, na violini, i samog autora knjige Zorana Dujaka na šargiji.

    Govoreći o obavezi, drugi promotor Luka Jurić je između ostalog kazao kako je ova pjesma nastala ranih sedamdesetih, u vrijeme u kome se još uvijek o takvim temama nije smjelo otvoreno govoriti.

    Međutim, braća Begići su se ipak usudili zapjevati o tome. Doduše u toj pjesmi su se oni dobrano zaštitili i to tako što su tu surovu temu obradili na šaljiv način. Drugo, riječi narodne muke stavljaju u usta kulacima, koje tobože i treba nagaziti, treće blaga sankcija za skrivenu hranu je iskazana stihom: "on na mene podigo galamu" da bi na kraju izostala svaka kritika društva i tadašnjeg surovog komunističkog režima i odgovornost svaljena na rođenu ženu pa pjesma završava ovako: "Eto tako moja braćo mila / sve je meni moja žena kriva, / u odboru uhvati je neko / da je vodu sipala u mlijeko, / a u vunu kamene od kile, / takve su nas nesreće pratile!

   Još jedan zanimljiv detalj sa sinošnjg događaja: Nakon promocije u predvorju je upriličena skromna zakuska na kojoj su se zadržali mnogi, samo autora knjige dugo nije bilo. Za divno čudo, on je u dvorani sinoć više od pola sata potpisivao knjige koje su okupljeni prethodno kupili, čime su na najbolji način pokazali da im je stalo do onoga što Zoran Dujak piše.

 

Izvor : Posavina.org

 

Homepage Uhren
Aktuelles Datum

Ovdje se ne rađa

samo da se živi

 

Ovdje se ne živi

samo da se umire

 

Ovdje se ponekad

i umire da se živi