Prvi susret Jakića

U subotu, 19. srpnja 2014. održan je prvi susret Jakića u Jošavi, župa Potočani. Danas u Jakićima žive Kneževići: čiča Ilija i strina Ilinca, Kićo i Kićnica, strina Andrinca (sa sinovima i njihovim obiteljima), Antinica Grginčina i strina Jurnica. Osim njih tu žive tetka Luja Barukčić, a i Stijepo Udovčić. Gore, uz cestu, žive strina Matnica Knežević, zatim Marinko Knežević, a u Potočane se odselio Anto Čikin... U Jakićima se nalaze imanja pokojnih Stjepana i Blaža Kneževića, kao i babe Anđe Knežević. Na slici je stara kuća pok. babe Anđe.

Prvi su ljudi počeli stizati prije pet sati popodne. U šest sati je fra Ilija Matanović počeo slaviti svetu misu tu, u Jakićima, za preminule iz ovoga kraja.

Na slici je dio Jakića sa fra Ilijom Matanovićem i Antom Ćorićem Djedovim.

Druženje je započelo nakon mise. Služena je još topla pečenica. Oni iz dijaspore su rekli da je domaća pečenka i ukusnija i jeftinija nego ona u Švicarskoj. Oko pečenice su radili Juro Barukčić, Niko Knežević i Marko Kićin. Za ostalo su se pobrinule marljive Jakića snaje: Renata, Mara, Maja i Ana. Služeno je raznovrsno piće (rakija, pivo, vino, sokovi) i svježa salata. Kasnije su došli na red slatkiši, kolači i kava.

     Inicijator i organizator susreta bio je Slavko Knežević (Matin) iz dijaspore u Švicarskoj. On je pokrio sve troškove ovoga skupa. Na slici stoji Slavko između svojih rođaka Kneževića: Nike čiče Ilije i Marinka pok. Bože. Do njih stoji Antinica Grginčina, a sjede strina Ilinca (sa unukom Anom u krilu) i čiča Ilija "Ćićo" (desno na slici).

     Stolovi su bili postavljeni blizu kuće pok. Andrije Kneževića Čikinog. To je, kažu, "njekadašnje selišće" Marka Kneževića Kiće. Na susret je došlo četrdesetak ljudi, najviše od Kneževića i Barukčića.Došla su i djeca iz dijaspore (Švicarske i Austrije). Neki se poslije tridesetak godina nisu prepoznali. Drugi su se sada prvi puta upoznali.

     Neki se poslije tridesetak godina nisu prepoznali. Drugi su se sada prvi puta upoznali. Na susret je došla i Kićina sestra Marija Božić Čojkinca (na slici), sa svojim sinom Antom i praunucima. Ovdje ne spominjemo sve prisutne, ali zato objavljujemo slike na kojima se većina njih može prepoznati. (Druge slike mogu se pogledati na Facebook-u pod imenom Mara Barišić Knežević.)

Kićo (Marko) i njegova sestra Marija Čojkinca (gore na slici)

Susret Jakića: u pozadini, iza zelenog drveta, nalazi se dvorište pok. Stjepana Kneževića.(na slici dole)

O povijesti Jakića ukratko je govorio Anto Knežević (pok. Bože). Prvi su Jakići zabilježeni u crkvenim knjigama 1781. godine. Bili su to Mato Jakića i "Manda, žena Stipana Jakića iz Potočana", ali su Jakići živjeli u Potočanima vjerojatno i ranije, barem od početka tog stoljeća. Tu su se rađali, rasli, ženili se i umirali. Stradali od kuge, glada i rata. U drugom svjetskom ratu izginulo je 15 jošavskih Kneževića. Ginulo se i u zadnjem ratu. Iz Jakića sokaka poginuo je vojnik HVO-a Vinko Udovčić 1992. u Pećniku. Od posljedica ranjavanja umro je nakon rata vojnik HVO-a Anto Knežević Grginčin. (Kad je to spomenuto, udovica Antinica Grginčina, u crnoj marami, obrisala je suze.) Bilo je i civilnih žrtava: kroz logore su prošli starci Stjepan i Juro Knežević. Oni su od posljedica mučenja kasnije umrli. Rat je skratio i druge živote. Neke je ljude raselio. Treći su se vratili i ostali tu.

Andrinca hrani unučicu
Andrinca hrani unučicu

     Susret je bio srdačan. Lijepo je kada se ljudi osjećaju i kao domaćini i kao gosti. Sjedili su za stolovima, razgovarali i slušali jedni druge. Namjerno nisu uključivali glazbu, pa je mogao svatko pričati sa svakim. O čemu? O djetinjstvu, praćkama, ovogodišnjoj žetvi, kruškama ilinjačama, zdravlju, djeci, tuđini i budućnosti. O ćoravoj kobili koja je "pjanog Čiku (oca pok. Andrije Kneževića) jednoč dovukla u drijeku od odžačkog otela do njegove avlije". Rekli su da se "konj more napit od dva deca rakije". A "ak se kašika rakije istrese orozu u kljun, on more pjan kukurikat cijelu noć".

       Spomenute su i bolnije teme. Je li bilo dobro to što su prijašnji roditelji tukli svoju djecu? Netko pita i odgovara: "Jesil i ti sebi izabro plac na Smrekovcu? Svakome od nas treba samo malo zemlje: dva metra brez giometra!" Pričalo se i o ženama koje su prije "nabrajale" (naricale) za pokojnim muževima. To je nabrajanje ponekad bilo neprimjereno i smiješno. Tako je jedna udovica nabrajala za svojim suprugom iz Jakića: "Svega si volio, samo bijelog luka nisi!" Spomenuta je i istinita priča o mužu koji je preminuo dok je žena pripremala njegov omiljeni umak. Ona je kasnije, iznad njegove škrinje, nabrajala: "Matane moj, ostade umak tvoj! Ti se ukoči, a ne umoči!" Taj se slučaj prepričava do dana današnjega.

Janja Majstorović (djevojački Knežević)
Janja Majstorović (djevojački Knežević)

Priče su tekle kao prijašnja jošavska Jošava puna riba bjelica (danas tu više nema riba). Priče su se vezle kao što su bake prije vezle potočanske peškire. Došla ugodna ljetna večer. Vide se zvijezde iznad Bosanske Posavine. Neki ustaju od stola da idu kući spavati, ali ih razgovor privlači pa ponovo sjedaju za stol. Kažu: "De, ba, sutra je nedilja, nemamo se kud žurit!" Posljednji, umorni ali veseli, odlaze na počinak iza ponoći.

       Nadamo se da će naredni susret Jakića privući i ostale koji, direktno ili indirektno, vuku korijene iz Jakića sokaka. Ove godine, zbog različitih razloga, nisu mogli doći (počevši od starijih): Janja Majstorović, na slici (Janju je pok. baba Anđa rodila u Jakićima 1926. godine); strina Jurnica i strina Matnica; sestre pok. Stjepana Kneževića; Ivka Majić (sestra pok. Bože); Ivka Đogaš

(sestra čiče Ilije); Antonija Mikulić (djevojački Knežević); djeca pok. čiče Jure Kneževića (Nada, Ilinka, Mara i Marko); djeca pok. čiče Mate Kneževića (Pero, Mijo, Marko i Ružica); kćeri čiče Ilije Kneževića (Ivanka, Ružica, Luja, Kaja); druga Kićina djeca (Ilija, Ivanka, Dragica); Andrija i Mirjana Knežević (Franini); članovi obitelji Udovčić; djeca pok. Marte Ćubel (Ljilja, Ilija i Ana) i ostali. Svi će oni biti srdačno pozvani na drugi susret Jakića!

 

       Slavko Knežević zaslužuje zahvalnost svih nas za uspješno održavanje prvog susreta Jakića.

 

 

Za iseljeničku "Župu Potočani" pišu domaćini iz Jakića sokaka

 

Homepage Uhren
Aktuelles Datum

Ovdje se ne rađa

samo da se živi

 

Ovdje se ne živi

samo da se umire

 

Ovdje se ponekad

i umire da se živi

Potočani iz ptičje perspektive