Kako sam tada molio sve sveto

I sve zakletve što čovjek daje

Samo da produži to školsko ljeto

Bože to mi učini ne pitaj šta je.

 

Poplavi polja, pošalji kišu, oluju

Zustavi vrijeme, jer ti nisi «niko»

Ja ću se tući sa onima što te psuju

Zar je mnogo, par dana toliko.

 

Znaš za nju, njen poljubac prvi

To zvono tiho, što u srcu tuče

Nježnost, što pod sobom mrvi

I mene u taj slatki ponor povuče.

 

U mene sipaš gorčinu tečnu

Svojom nemoći da produžiš ljeto

Molim par dana a ne uslugu vječnu

Zato ti se obraćam, ponizno eto.

 

Zar si me mogao ostaviti sama

A vidio si u oku taj čudni sjaj

Ja bi na koljena padao pred «Vama»

I bio tvoj vjerni sluga, do pred kraj.

 

Boris B. Iko

 

Molim te, nemoj da joj rekneš

Olovna tugo, sa svojim mačem

Ako je ikada sretneš

Ne reci joj kako plačem.

Kaži joj da sam onaj isti

Da nisam umro i da živim

Kako su mi namjera i um čisti

I da nikako nju ne krivim.

Kaži joj da sam odluke čvrste

Nemoj da misli kako neko pati

Pogledaj dali joj prsten krasi prste

I ako želi slobodno nek svrati.

Nemoj da joj rekneš, moja tugo

Kako je ruke u noći traže

Ponekad beskrajno dugo

I kako uzdah sam sebi laže.

Pitaj, jeli još uvijek ledenih nogu

I ko ih sada u noći grije

Znaš da molim ja nemogu

Sve dok se tuga u lice smije.

Ne reci joj, zaklinjem te sa oltara

Da još hoda ona kao sjena

Ko nekad u vremena stara

I da je soba puna mirisa njena.

Reci joj tugo, samo jedno

Da hodam al mrem lagano

I da mi srce nebi bilo žedno

Kad bi sa njom još jedan dan svano.

 

Boris B. Iko

 

Ne pali svjetlo

Ja hoću da budem u tami

I odkud tebi tolika hrabrost

Da mijenjaš taj slijed navika

Jer ja još nisam prebolio

A zaborav me prži

Po koži

Kao usijano željezo

Zalijepljeno na mojim grudima

Rukama

Vratu

Ne pali svjetlo

Ja hoću da budem u tami

A, kud bi žigosan

Željama

Čežnjom

Opečen svim rastancima

Zatečen plačom

Suzama

I još tisuću boli,jer boli su razne

A tama je samo, riječ kazne

Zato, ne pali svjetlo.

 

Boris B. Iko

 

Koje su boli najveće

Šta te to lomi na pola

Nenadni udarac nesreće

Ili ta laž podla i gola.

 

Taj ti je dio nezaštićen

Jer srce vide gdje kuca

Povjerenjem sav okićen

A ta vjera baš u njega puca.

 

Jecaš, lomiš svoje prste

Zašto ti odgovor ne daju

Znaš da si odluke čvrste

A odgovor ni oni ne znaju.

 

Upireš prstom i laješ

Tražiš nešto, čega nema

Prizivaš prošlost kada daješ

Kad nije bilo problema.

 

Pitat će se pokoljenja

I utroba lako odbačena

Ta pamet, zlom nasoljena

I ta podlost sad stečena.

 

Kome izmišljaš tu istinu

Dok vječnost u tebi čuči

Tek kad ti masku skinu

Saznaćeš koliko to muči.

 

Boris B. Iko