Daleka sjećanja


Pokušavam te godinama

saprati jačinom alkohola,

snagom novih događaja,

šarenilom nekih novih, nevažnih

poznanstava.

Ti si se zaustavila u grudima,

Namjerno ili slučajno?

Kako to sada zvuči, nebitno.

Taman na pola puta,

Smetaš

Hrani,kisiku,disanju.

A nekad sam te zvao

„propuštena mogućnost“

Ma sve sam tako zvao u meni,

oko mene,tebe, nas i ono oko nas.

„Propuštana mogućnost“

Kako je to čudno ime za

Daleka sjećanja.

Nisam volio ta sjećanja,

A opet nisam bio ohol da ih mrzim.

Gledao sam na njih kao na grijehe

Kojima nije došlo vrijeme da se kažu.

A opet ta sjećanja nasrću

Kao gomila, neostvarenih želja

da te nekako povuku

Na drugu stranu ili

da te vrate na pravu stranu.

A koja je prava?

Možda ova koju sa krio sam od sebe.

Gdje te kao „propuštenu mogućnost“

Čupam iz grudi,

Pokušavam saprati,

Rakijom,pelinkovcem,viskijem.

Što jače,to bolje.

Bar do želudca,da te potisnem.

Probaviću te lakše,mislio sam.

Zaboravio sam,da se sjećanja

I onaj miris tebe u nosu

Ispiru samo većom čašom zaborava,

Ispijenom naiskap.

A gdje to toče,gdje toga ima?

Nema nigdje, ljudi lažu.

Da ima,nebi se zvala

„propuštena mogućnost“

Nego ta sjećanja bi zvali

Razočarenje, kajanje.

Jer još nisam ohol,da kažem,

Greška.

 

Boris B. Iko

 

Homepage Uhren
Aktuelles Datum

Ovdje se ne rađa

samo da se živi

 

Ovdje se ne živi

samo da se umire

 

Ovdje se ponekad

i umire da se živi

Potočani iz ptičje perspektive