Dolaziš do mene poslije svega

Kad u tebi mladost istuku

I tvoju masku

Kao zmiji kožu kad svuku

Tada se sjetiš nečega

Valjda nekih dana

Ili si prokleto sama

Zašto dolaziš do mene

Jer tebe još ima svuda

A ja sam još uvijek ona ista luda

Što te obožava svime

I osjećaje slaže u albume intime

Zašto dolaziš meni

Kad ti vjerujem kao ženi

A znam da su laži

Te tvoje draži

A šta da radim

Čime da se branim

Kad ti ubijaš realnost

Ismijavaš stvarnost

Praviš od mene budalu

I sve onako odbijaš na šalu

Sve dok ti masku

Ko zmiji kožu ne svuku

I u tebi mladost ne istuku.

 

Boris B. Iko

 

Hodam bježeći od svoje sjene

i u grlu me sve više guši

osjećam divan miris kose njene

a pred očima mi se budućnost ruši.

 

Pored sebe osjećam nju

gledajući slike, na poleđini stih

kasno je i svi su duboko u snu

a ja plačem u ime svih.

 

Znam, tako je moralo da bude

zaboravit ću te sa teškom mukom

ne vrijedi moliti Boga i ljude

i ponekad ću obrisati suze rukom.

 

Glumim heroja sa humkom u sebi

stomak mi sve slabije vari jad

jer svaka misao je posvećena tebi

a ja ne želim misliti, ne barem sad.

 

Boris B. Iko

 

Stojeći sa tugom u sebi

gledajući taj dugi red

nitko nam vjerovao nebi

da čekamo ponovo med.

 

Sa porcijom u ruci

u mislima daleko do kuće

gladni ko vuci

sjedamo na kamenje vruće.

 

Sedam njih ide u stranu

držeći svu hladnu hranu

sedam njih umorno gleda

kutiju žutu slatkoga meda.

 

Sjedeći sa tugom u sebi

nestao je taj dugi red

nitko nam vjerovao nebi

mi sjedimo i jedemo med.

 

Boris B. Iko

 

Sjedimo, djeluju pilule nemira

čežnjivo bacamo pogled van

prođe posljednja gnjilina leptira

sad znamo da je za sve dockan.

 

Ustajemo osjećam smrdljivi dah

pred nama je užareno polje

iako nemamo vremena za predah

ponavljamo možda će biti bolje.

 

Užareni kamen, oznojena lica i šaš

zovemo, to je život naš

noga za nogom prelazimo polje

i već mehanički, pa možda će biti bolje.

 

Živimo, kičmu nam lome

otvaramo usta hvatamo dah

snaga, trošimo posljednje žetone

konačno čujemo glas za predah.

 

Boris B. Iko