Izašla je, sramota je sva iz moga pera
predizborna hajka neznajući kuda ide
sva ta nasmijana lica sa naših bandera
osim sebe, koga li još ona da vide.
Sva ta šminka,izmišljeni bijeli zubi
i te crne kose da perfektno sjede
svu budućnost, nadu što u meni ubi
i ta nemoć polako utrobu što jede.
Dođoh, vidjeh i polako sjaših
ja sam njima svaka četir ljeta draži
tim licima sa bandera naših
puni obećanja, tih njihovih laži.
A laži su uvijek kratkih nogu
nudeći blagostanje, dobro svako
ja ću se protivit, jedino što mogu
i drugog ću zaokružit lako.
A pravi drugi isti ko onaj prvi
kad vidiš za koga glas,obraz dajem
i posljednji tračak nade u tebi smrvi
ta greška koju ja ponovo priznajem.
Boris B. Iko
Već dugo gledam svoj lik u vodi
I čekam nešto da mi dušu hrani
Daj more plavo bar ti me oslobodi
I podari lijek toj mojoj rani.
Meni ne treba vjetra u moja jedra
Nego, dali nju viđaš i sta mi kaže
Kada se kupa dali joj miluješ bedra
I dali joj suze zbog mene oči vlaže.
More pusti sada ti svoje mirne vale
Reci mi,dali joj srce moje ime zove
I duša na okrutnu samoću žale
Dali bez mene poznaje riječi ove.
Znam da milijun želja plovi po tebi
Ko svoju flašu baci, znaj da pati
I da se sretan tebi javio nebi
Nego te moli da mu se ona vrati.
Ponekad ta tvoja moć čuda stvore
A ja molim za samo uslugu malu
Budi mi čisto i plavo moje more
Želju odnesi njoj i ne ostavi na žalu.
Boris B. Iko
Večeras ću razgoliti život pred Vama
eto da nije bilo rata
počinjem ponovo... gorčina sama
nekad sam i ja imo brata
i to ne jednog, nego dva
u nekom vremenu..... snu
gdje nam se smije prošlost, sva
i pita za budućnost tu.
Kamarom želja neispunjenih do sada
mnoštvo laži..... zamotanih
a ja se sjećam samo vinograda
trebalo mi je dugo.... al shvatih
Teško mi je da kažem
kleče mi na glavi
sve mudrosti svih nacija
samo mi ti nemoj reći da lažem
Ti... onaj drugi... i ja
Nekad sam i ja imo brata
dijeleći sve što sam znao
pa i ruke što guše.... oko vrata
i nju što sam sestrom zvao.
Ti... onaj drugi...sestra... i ja
Jesu li i kod Vas uspomene svježe
ko onaj hljeb u Petrovcu na Mlavi
dali i Vas, kišnim danima, nešto steže
u grudima...vratu... glavi...
Nedajte da Vam uspomene okrvave
ovim užasima rata
jedite onaj samun u Sarajevu što ga prave
jer nekada sam i ja imo brata.
Pa one krofne negdje na moru
čini mi se negdje kod Dubrovnika
onih sjedeljki do pred zoru
i naših igara bez pobjednika.
Nekad sam i ja imo brata
i jednu sestru... kako smo zvali nju
i to ne jednog, nego dva
u nekom vremenu..... snu.
Boris B. Iko
Ovdje se ne rađa
samo da se živi
Ovdje se ne živi
samo da se umire
Ovdje se ponekad
i umire da se živi
Potočani iz ptičje perspektive