Izbori

Izašla je, sramota je sva iz moga pera

predizborna hajka neznajući kuda ide

sva ta nasmijana lica sa naših bandera

osim sebe, koga li još ona da vide.

 

Sva ta šminka,izmišljeni bijeli zubi

i te crne kose da perfektno sjede

svu budućnost, nadu što u meni ubi

i ta nemoć polako utrobu što jede.

 

Dođoh, vidjeh i polako sjaših

ja sam njima svaka četir ljeta draži

tim licima sa bandera naših

puni obećanja, tih njihovih laži.

 

A laži su uvijek kratkih nogu

nudeći blagostanje, dobro svako

ja ću se protivit, jedino što mogu

i drugog ću zaokružit lako.

 

A pravi drugi isti ko onaj prvi

kad vidiš za koga glas,obraz dajem

i posljednji tračak nade u tebi smrvi

ta greška koju ja ponovo priznajem.

 

Boris B. Iko

 

More

Već dugo gledam svoj lik u vodi

I čekam nešto da mi dušu hrani

Daj more plavo bar ti me oslobodi

I podari lijek toj mojoj rani.

 

Meni ne treba vjetra u moja jedra

Nego, dali nju viđaš i sta mi kaže

Kada se kupa dali joj miluješ bedra

I dali joj suze zbog mene oči vlaže.

 

More pusti sada ti svoje mirne vale

Reci mi,dali joj srce moje ime zove

I duša na okrutnu samoću žale

Dali bez mene poznaje riječi ove.

 

Znam da milijun želja plovi po tebi

Ko svoju flašu baci, znaj da pati

I da se sretan tebi javio nebi

Nego te moli da mu se ona vrati.

 

Ponekad ta tvoja moć čuda stvore

A ja molim za samo uslugu malu

Budi mi čisto i plavo moje more

Želju odnesi njoj i ne ostavi na žalu.

 

Boris B. Iko

 

Nekad sam i ja imo brata

Večeras ću razgoliti život pred Vama

eto da nije bilo rata

počinjem ponovo... gorčina sama

nekad sam i ja imo brata

i to ne jednog, nego dva

u nekom vremenu..... snu

gdje nam se smije prošlost, sva

i pita za budućnost tu.

Kamarom želja neispunjenih do sada

mnoštvo laži..... zamotanih

a ja se sjećam samo vinograda

trebalo mi je dugo.... al shvatih

Teško mi je da kažem

kleče mi na glavi

sve mudrosti svih nacija

samo mi ti nemoj reći da lažem

Ti... onaj drugi... i ja

Nekad sam i ja imo brata

dijeleći sve što sam znao

pa i ruke što guše.... oko vrata

i nju što sam sestrom zvao.

Ti... onaj drugi...sestra... i ja

Jesu li i kod Vas uspomene svježe

ko onaj hljeb u Petrovcu na Mlavi

dali i Vas, kišnim danima, nešto steže

u grudima...vratu... glavi...

Nedajte da Vam uspomene okrvave

ovim užasima rata

jedite onaj samun u Sarajevu što ga prave

jer nekada sam i ja imo brata.

Pa one krofne negdje na moru

čini mi se negdje kod Dubrovnika

onih sjedeljki do pred zoru

i naših igara bez pobjednika.

Nekad sam i ja imo brata

i jednu sestru... kako smo zvali nju

i to ne jednog, nego dva

u nekom vremenu..... snu.

 

Boris B. Iko

 

Homepage Uhren
Aktuelles Datum

Ovdje se ne rađa

samo da se živi

 

Ovdje se ne živi

samo da se umire

 

Ovdje se ponekad

i umire da se živi

Potočani iz ptičje perspektive