Jošava  I

Hej Jošavo,

Selo moje drago,

U tebi me,

Život stvaro,

U tebi sam,

Djetinjstvo proveo,

Zbog tog sam te,

Zavolio.

 

U tebi me,

Majka moja rodi,

Učila me,

Pravdi i slobodi,

Učila,

Da se Bogu molim,

Učila,

Da krišom,

Šahovnicu volim.

 

Hej Jošavo,

Selo moje zapušteno,

1.11.1356 godine,

Prvi put zapisano,

Ban Prijezda

Oko 1250.,

pokloni posjed Dubicu,

nedaleko od Jelsavice,

crkvi svetog Petra u Usori.

Tvrtko I,

potrvrdi tu darovnicu,

1.11.1356 godine,

Bosanskom biskupu Petru.

 

Komunisti,

I ostali,

Izdajnici,

Ime ti htjeli,

Izbrisati,

Ali ja nedam,

A nedaju ni Jošavci,

Nek se pamti,

Tvoje ime Sveto.

 

U tebi sam se,

Rodio,

U tebi sam,

Prvi korak napravio,

U tebi sam,

Prvo slovo naučio,

U tebi sam,

Prvu knjigu pročitao,

U tebi sam,

Prvu pjesmu napisao.

U tebi sam,

Prvu kuću napravio.

 

U tebi sam,

Prve topove,

Od blata napravio,

Klikera igro,

Rošu petom bušio,

Plehanim čepovima,

Sve zidove obio.

 

Očenaš i Vjerovanje,

To se moralo,

Od malih nogu,

Znati,

U crkvu Nedjeljom,

Svi smo Hrvati,

A onda odbojka,

Poslije Mise,

Kupali smo se,

Na kanalu,

Kod Stepenice.

 

U tebi sam,

Prvu igru učio igrati,

Partizan,

Niko nije htjeo biti,

Indijancima i kaubojima,

Tu igru zamijenili.

 

A i Tarzan,

Idol nam bi,

Zamalo nismo izginuli,

Jer naše lijane,

Pucaše ko staklo,

A i drveća,

Na putu nam biše,

Bosi gacašmo blato,

Poslije kiše.

 

Igrališta,

U svakom sokaku,

Žmirke,

U svakom sjenjaku,

Bliške i frte,

Na svakom koraku.

Nogomet nam,

Prvi sport bi,

Penale smo,

Za pare pucali.

Odbojka nam,

Urodi se u krvi,

I posta naš,

Sport prvi,

Igrali smo je,

Bosi na travi,

I bili smo,

Šampioni pravi,

Igrali smo je,

Po čitav dan,

Bez odbojke,

Život postaje,

Bezvrijedan.

 

Zimi skijanje,

Na Pubinu brdu,

Kad padneš ljubi,

Otadžbinu tvrdu.

Skije je Šiljan,

Pravio od daske,

A onda vožnja,

Bez kacige i maske.

 

Šlicuge bješe,

Puno boljeg kroja,

Vezovi od špage,

Malo letve i pleja.

Sanke su nam,

Najbolje bile,

Sami smo ih pravili,

A onda juriš,

Niz brdo sokolovi,

Ko prvi stigne,

On je najveći,

On je najbolji.

 

U Trešnje i Bostan,

Išli smo često,

Hej Jošavo,

Sveto mjesto,

Prelo Subotom,

Na svakoj meraji,

Djetinjstvo snova,

Svoj našoj raji.

 

Ribu pecašmo,

U Jošavi i kanalu,

Cikica pomaže,

Financijskom stanju,

Pala i piriz,

Bijahu zakon,

Zalasci sunca,

Na Savi zaton.

 

Golom rukom,

U potocima,

Rakove hvatašmo,

U plićacima.

Jegulje,

U kanalima.

Somove

U rijekama,

Sepetom,

Bjelice i Krkići,

 

Na Savi Somovi i Šarani,

Bješe ogromni,

I puno riba neznani,

Bosna je bila,

Opasna u Mrkoj Adi,

Mnogi brzaci,

Vrtlozi i Nemani.

 

Goveda čuvat,

Moralo se tada,

Na Odićima,

Svaki dan,

Olimpijada,

I u močvare Bare,

Išli smo često,

Milićevac je bio,

Mistično mjesto.

Hu hu, ajd projdi u po noći.

A kamoli pred zoru,

Neće nikako moći.

 

Smrekovac, Carevina,

Bajkovac, Ninoš,

Krndija, Lipa,

Kadar, Vučijak,

Sedam vučića, Dobra voda,

Brusnica Mala,

Drenovac, Kljajićka,

I djedova kuća stara.

 

Vučijak nam je,

Lovište bio,

Tu sam prvog,

Vepra vidio.

Stvori se predamnom,

Ko sa neba,

Uplaši me,

I ja njega.

Jelena i srna,

Bilo je dosta,

Zečeva i fazana,

Zadnja utočišta.

 

Kod OK-E korala,

Centar svijeta je bio,

Drago je pred trgovinom,

Prozivku vršio,

Jerkan je pjevo,

Prelijepe pjesme,

Kod Jurke se pilo,

Kao iz česme.

 

U Čitaonici,

Igrali smo,

Igre bez rezona,

Petrića mlin je bio,

Industrijska zona,

Preko puta Čutura,

I kuća stara,

Poker, munta,

Šah i šljaga.

 

 

Pubertet nam bi,

Najveća fora,

Sa bicikla,

Uzjahašmo par motora,

Širi zavičaj,

Upoznašmo tada,

Okolnih sela,

Sjećam se i sada.

Cure naše,

Biše ko u snove,

Ah, gdje ste sada,

Glumice moje.

 

Prvi maj se slavio,

Kod raznih čeka,

Toga ću se sjećat,

Za čitavog vijeka,

Djevojke i mladići,

Hoće od smijeha pući,

Nikom se tada,

Nije išlo kući.

 

I nije bilo kao sada,

Boga molimo,

Da gosti odu,

Da uživamo

Samotnjačku slobodu.

 

Pjesma, šala i smjeh,

To nam bi lijek,

Lijek koji me,

Liječi i sada,

Lijek koji liječi,

Odraslog i mala.

 

Prvi poljubci,

I zakletve ljubavi,

Padoše u to vrijeme,

Niko ne pomisli,

Na politiku,

Il’ probleme,

Sjedilo se tada,

Često do zore,

I vodilo razgovore,

Razgovore pune šale,

Za veliku djecu,

Al’ i za male.

 

Pećnik i Svilaj,

Velika sela biše,

U njima je cura,

Ponajviše,

Odatle se mnogi,

Oženiše.

Balegovac i Dubica,

Nisu manji bili,

100 cura,

U njima smo upoznali,

Vrbovac i Potočani,

Najbolji su bili,

Tu smo mladost,

Provodili.

Srnava i Lipik,

Manji su bili,

I tu smo se lijepo,

Sprovodili.

 

A onda dolaze,

Domaljevac i Riječani,

Uvijek veseli bili,

Orašje, Bok i Mahala,

Prepuno dobrih kavana,

Garevac i Kornica,

Tu me sčepa zaručnica,

Tu zaglavi život moj,

Tu pronađoh spokoj svoj.

 

Hej mladosti,

Zašto brzo prođe,

Hej starosti,

Zašto brzo dođe?

Zašto odo,

Ja iz moga sela?

Tebe nigdje,

Na svijetu nema.


Miroslav Kljajić 

Goldau, 01.12.2012, 04:30

Homepage Uhren
Aktuelles Datum

Ovdje se ne rađa

samo da se živi

 

Ovdje se ne živi

samo da se umire

 

Ovdje se ponekad

i umire da se živi