Ima tako godina
Kad nikoga ne volim.
Poslušno ispijam svoj koktel emocija
Naočigled,ispravan stav
Bez molbe.
Ukrašen šarenim suncobrančićom
Razapetim, ko životom golim.
Srčem
Kroz debelu žutu cjevčicu
Koktel za koktelom
Smijem se
A znam da ću
Večeras sve izbaciti
U šolju
Samo obrnutim redosljedom.
Ja znam
Vi to ne znate
Jer biću sam.
Zato se i smijem dok srčem
Bez dvojbe
Iako sam plav.
Jer ono što Vam u očima vidim
„Moliću samo bez molbe“
Neću da brčem
Očigledno, ispravan stav.
Boris B.Iko
Ej, mladosti
djeco današnjice
ne budite prema sebi strogi
ne kočite zbog starosti
to su samo trice
što Vas plaše mnogi.
Ne boj te se pada,
Ništa nije uzalud
Rijetki znaju odakle udara i kada
Ko munja božija,ponekad niotkud.
Al tad nemojte stati
Tad dajte sebe do kraja
Nek budno oko starosti prati
Samo da to ne bude iz očaja.
Ej, mladosti
ne kleči, to nije fer
svaku polupanu sudbinu
pred noge kad ti bace.
To samo laje
Starošću vezani ker.
Zato ustani, idi dalje
Zašto ste prema sebi strogi
Budućnost nije krvoločno ralje.
A prošlost zamka u kojoj žive mnogi.
Boris B. Iko
Ovdje se ne rađa
samo da se živi
Ovdje se ne živi
samo da se umire
Ovdje se ponekad
i umire da se živi
Potočani iz ptičje perspektive