Gdje ste bando razbojnička
Kad Vas stvarno trebam
Gdje si dušo izdajnička
Ja Vas okom, dugo vrebam.
Gdje odošte tako brzo
I za sobom pogasište svjetla
Ja Vas uzaludno ne bih trzo
I sjećanja na našega pijetla.
Ja mu glavu zavrnuo rukom
I svečano pristupio Vama
U slast pojeden sa lukom
A mene ste ostavili sama.
Kako ste me dizali u nebo
Da mi lija nije niti blizu
Ja sam iz kuće ukrasti trebo
Da budem Vaš,jedan u nizu.
Gdje ste, ja se samo šalim
Ukrašćemo još jednog u mraku
Glavom ovom,a za onim žalim
Ludostima što vise u zraku.
Gdje ste, bando moja mlada
Da pečemo nešto veće
I nek nije slatko kao tada
Da Vas vidim, kamo sreće.
Boris B. Iko
Na koljena me obara
Mutnog nekog sjaja
Olovno teška, tuga stara
Sama negdje u duši, jeca
Jer pita, zašto izginuše djeca.
U ušima ti vrisak ječi
Ko osa ujeda
I gdje sada ta gordost kleči
Dok majka nad grobom jeca
Zašto izginuše djeca.
I ovaj rat, prokletstvo duha
Taj žig koji potčinjava
Ta avet bez ikakvog sluha
Gdje savjest pita i jeca
Zašto izginuše djeca.
Rekle bi ti da mogu
Te slike na grobu
Da ih koraci poznatih nogu
Rijetko bude, do nekog sveca
O,Bože zašto izginuše djeca.
Boris B. Iko
Kome reći sve te muke jadne
što ne vide Bosnu da u blatu grca
njima suza nikada da padne
bez te duše i bez ranjenoga srca.
Okreni se na sve četir strane
viči da svi upru pogled u te
upri prstom u duše prodane
zbog prošlosti silom prekinute.
Sa djedovog praga ne bježite
ostanite svoji pa kako Vam bude
učinite nešto nemoj da režite
i ne vjerujte kad Vam zlato nude.
Možda niko ne želi da te čuje
kako tiho jecaš iz te tame
tvojoj boli niko da povjeruje
sve dok se kosti ne vrate same.
Boris B. Iko
Zašto bi tuga venama tekla
Ko ružna žuta žučna žestina
I zašto bi sjećanja tako pekla
Da nije druga, stvarna istina.
Ja mladost nekako režem
Na čudnu dobru i lošu stranu
I prošlost ne mogu da svežem
Jer svi ne želim da u nju stanu.
Put biram i ne idem za stadom
Bezbožno branim klicu tog stava
Zahvalnost ne brkam sa «nadom»
Sve dok meni služi ova glava.
Njenoj odluci ja se klanjam
Jer ne pljuje sve što je bilo
Zato o moru,suncu isto sanjam
Možda ne glavi, al srcu je milo.
Kad ti se zapletu misli na juče
Budućnost krene prošlost da ruši
Pusti tu istinu nek zajauče
Biće ti lakše glavi, srcu i duši.
Boris B. Iko
Ovdje se ne rađa
samo da se živi
Ovdje se ne živi
samo da se umire
Ovdje se ponekad
i umire da se živi
Potočani iz ptičje perspektive