Krađa našeg Pijetla

Gdje ste bando razbojnička

Kad Vas stvarno trebam

Gdje si dušo izdajnička

Ja Vas okom, dugo vrebam.

 

Gdje odošte tako brzo

I za sobom pogasište svjetla

Ja Vas uzaludno ne bih trzo

I sjećanja na našega pijetla.

 

Ja mu glavu zavrnuo rukom

I svečano pristupio Vama

U slast pojeden sa lukom

A mene ste ostavili sama.

 

Kako ste me dizali u nebo

Da mi lija nije niti blizu

Ja sam iz kuće ukrasti trebo

Da budem Vaš,jedan u nizu.

 

Gdje ste, ja se samo šalim

Ukrašćemo još jednog u mraku

Glavom ovom,a za onim žalim

Ludostima što vise u zraku.

 

Gdje ste, bando moja mlada

Da pečemo nešto veće

I nek nije slatko kao tada

Da Vas vidim, kamo sreće.

 

Boris B. Iko

 

Zašto  izginuše  djeca ?

Na koljena me obara

Mutnog nekog sjaja

Olovno teška, tuga stara

Sama negdje u duši, jeca

Jer pita, zašto izginuše djeca.

 

U ušima ti vrisak ječi

Ko osa ujeda

I gdje sada ta gordost kleči

Dok majka nad grobom jeca

Zašto izginuše djeca.

 

I ovaj rat, prokletstvo duha

Taj žig koji potčinjava

Ta avet bez ikakvog sluha

Gdje savjest pita i jeca

Zašto izginuše djeca.

 

Rekle bi ti da mogu

Te slike na grobu

Da ih koraci poznatih nogu

Rijetko bude, do nekog sveca

O,Bože zašto izginuše djeca.

 

Boris B. Iko

 

Povratak

Kome reći sve te muke jadne

što ne vide Bosnu da u blatu grca

njima suza nikada da padne

bez te duše i bez ranjenoga srca.

 

Okreni se na sve četir strane

viči da svi upru pogled u te

upri prstom u duše prodane

zbog prošlosti silom prekinute.

 

Sa djedovog praga ne bježite

ostanite svoji pa kako Vam bude

učinite nešto nemoj da režite

i ne vjerujte kad Vam zlato nude.

 

Možda niko ne želi da te čuje

kako tiho jecaš iz te tame

tvojoj boli niko da povjeruje

sve dok se kosti ne vrate same.

 

Boris B. Iko

 

Zato

Zašto bi tuga venama tekla

Ko ružna žuta žučna žestina

I zašto bi sjećanja tako pekla

Da nije druga, stvarna istina.

 

Ja mladost nekako režem

Na čudnu dobru i lošu stranu

I prošlost ne mogu da svežem

Jer svi ne želim da u nju stanu.

 

Put biram i ne idem za stadom

Bezbožno branim klicu tog stava

Zahvalnost ne brkam sa «nadom»

Sve dok meni služi ova glava.

 

Njenoj odluci ja se klanjam

Jer ne pljuje sve što je bilo

Zato o moru,suncu isto sanjam

Možda ne glavi, al srcu je milo.

 

Kad ti se zapletu misli na juče

Budućnost krene prošlost da ruši

Pusti tu istinu nek zajauče

Biće ti lakše glavi, srcu i duši.

 

Boris B. Iko

 

Homepage Uhren
Aktuelles Datum

Ovdje se ne rađa

samo da se živi

 

Ovdje se ne živi

samo da se umire

 

Ovdje se ponekad

i umire da se živi

Potočani iz ptičje perspektive