Kojim običajima sluga,ja ću biti
Ostavljen u ćošku kao mlad
Kojom šutnjom ćeš prekriti
Da te zovu kulturna kopilad.
Čija himna kucat će u meni
Kojim ću se grbom, kleti
Vjerovat će ko nevjernoj ženi
Jer kulturnu kopilad neće uzeti.
Mijenjaš sebe od palca do glave
Pokušavaš održati nekakav sklad
Nisi svjestan kako od tebe prave
Tu jadnu,tuđu kulturnu kopilad.
Nekakve korijene spominješ samo
Kako si došo da pobijediš glad
I da si najmilije ostavio tamo
Jer nisu nikakva kulturna kopilad.
Tako će te gledat ko dvorsku ludu
Vrati se.Idi,ne drže te nikakve sile
Kad kreneš, gledat će ko u čudu
Ne shvataju da nisi kulturno kopile.
Boris B. Iko
Nepoželjna, rđava, teška brigo.
Ti putem prosipaš glogovo trnje
Tu si a ko te nije prokleti stigo
I sve crno pretvaraš u još crnje.
Klekneš tako na grudi i drobiš
I guraš tako prema grlu, glavi
Svaku nadu u mrežu zarobiš
Dok svi plaču ti brigo slavi.
Ljutinom jedeš glasne žice
U oči bacaš svoj čudni prah
Svojom težinom izmijeniš lice
Brigo ti siješ samo goli strah.
Kod tebe i mladi postaju stari
Označeni bez ikakve volje
Kad ih brigo,tvoja ruka ožari
Izgubljeni, bez nade za bolje.
Boris B. Iko
Ovdje se ne rađa
samo da se živi
Ovdje se ne živi
samo da se umire
Ovdje se ponekad
i umire da se živi
Potočani iz ptičje perspektive