Laž o Bosni

Kažite već jednom otvoreno svima

nek Vam je zadnje al istinu da kažete

kako u nama te bezumne mržnje ima

ne glumite nešto,nekom, ma koga lažete.

 

Sa sumanutom misli u jednom vijeku

pravimo divnu zemlju a koljemo brata,

gdje nam dva puta pupčanu vrpcu sijeku

i đavo će pred nosom zalupit vrata.

 

Ma koga lažete o toj našoj bliskosti

zajedničkom bezbrižnom djetinstvu

vi prokleti lažovi bez milosti

i krvoločni sanjari o vašem jedinstvu.

 

Ubice ljudskosti posljednjih prijatelja

Vi koji u sebi nosite troglavu sotonu

nekad prostirači krvavih postelja

a sada rodoljubi u Parizu i Londonu.

 

Ma koga lažete o ljepšem životu

u ovoj napaćenoj zemlji stradanja

kako smo glupi nevidimo ljepotu

jesenje magle i predivna svitanja.

 

Slijepci jadni i pored svojih očiju

zar nečujete jauk starih bolesnika

vama daljina, srce i mozak popiju

glumci heroja i svemoćnih ratnika.

 

U ovoj Bosni nema lijepog života

i nije ružičasta nego crna povijest

a vi lažovi nek Vas je sramota

Vaša prošlost i namjera nema svijest.

 

 

Boris B. Iko

 

I to je ljubav

I to je ljubav

Kad izmičeš nogu od mog dodira

I gasiš radio jer lagana muzika svira

I to je ljubav

Nek je prošla četrdeset peta

Kao da ti moje prisustvo smeta

I svako ima svoj dio kreveta

I to je ljubav

Samo ti nećeš priznati sebi

I kako istu grešku ponovila nebi

I to je ljubav

Kada vičeš da sa stola skinem nogu

I da se ljutim, znaš da nemogu

I to je ljubav

Kada mi juhu sipaš da se ohladi

Da su druga vremena sada

Nego kada smo bili mladi

I to je ljubav

Kada šuteći pijemo kavu

I pitaš smiješ li, kao da je tuđe

I kad mi kažeš, zašto nije oprano suđe

I to je ljubav

Kad mi je razbacana odjeća

I da još nisam odnio smeća

I to je ljubav

Kada se smiješ od onog vina

I priznaš sebi valjda je sudbina

I to je ljubav

Nek je četrdeset peta

Valjda smo stariji pa nam smeta

I nebi mogla leći u hladnu stranu kreveta.

 

Boris B. Iko

 

Trulo doba

Šta da sanjaš u trulom dobu

Kad ljubav nema svoje draži

A život poraz stavi na probu

Zamotan negdje u klupku laži.

 

Vidiš samo u crnom neke ljude

A želiš da ti lice osmijeh kiti

U trulom dobu, pa kako bude

I poraze ćeš pobjedom prekriti.

 

Šta da sanjaš kada te pitaju

Kojom se slikom ujutro budiš

Kuda ti misli ponekad lutaju

I šta za život u ovom dobu nudiš.

 

Ko da je život, parče kruha

Da se dijeli na tanke komade

Za sve one koji nemaju sluha

A deblje uzme onaj koji znade.

 

Šta da sanjaš, kad oči zatvoriš

U ovom dobu samo što ne tuku

Nekad poželiš da ih ne otvoriš

I nedaš osmijeh sa lica da svuku.

 

Boris B. Iko

 

Homepage Uhren
Aktuelles Datum

Ovdje se ne rađa

samo da se živi

 

Ovdje se ne živi

samo da se umire

 

Ovdje se ponekad

i umire da se živi