Mislili smo:

 

Poći ću

u neku drugu zemlju,

Poći ću

do drugog mora.

Naći ću drugi grad,

bolji od ovog.

Svaki moj napor

Ovdje je proklet,

Osuđen na propast,

A i srce mi je

Kao leš pokopano.

Dokle će mi um ostati

u ovoj tami?

Kud god da skrenem pogled,

Kud god da pogledam.

Crne ruševine svog života

spazim,

Ovdje,

gdje sam proveo tolike godine,

Proćerdao ih,

Upropastio.

 

Saznali smo:

 

Nove zemlje

nećes naći,

nećeš pronaći

drugog mora.

Ovaj grad i zemlja

će te pratiti.

Ulicama ćes se kretati

Istim.

U istom ćes susjedstvu

Ostariti.

U istim kućama

Osedeti.

Uvijek ćeš u ovu zemlju

Stizati.

Da negdje drugdje odeš

 Ne,

Ne nadaj se

Nema za tebe broda,

nema puta.

Kao što si svoj život

ovdje proćerdao,

U ovom tako malom kutu,

Straćio si ga

i na cijeloj kugli zemaljskoj.

 

A ako uspiješ ovdje,

 u ovom tako malom kutu

Uspjet ćeš

Na cijelom svijetu.

 

 

Kljajic Miroslav

Jošava, 1985

U ovoj noći tihoj,

Predugoj,

Sudbina u meni jeca,

Kao malo dijete.

 

Samo muzika bola,

Čuje se,

 Sa gitare plača.

 

Zbog tebe moja ljubavi

Moj daleki,

 Neostvareni svijete,

San me vara,

Java ubija,

 

Ne mogu više ovako.

 

Vrati mi cvrkut ptica,

Miris proljeća,

Radost života

 

Vrati mi

Vrijeme ljepote,

Vratit mi

oduzetu slobodu,

Vrati mi

život.

 

 

 

Kljajic Miroslav

T. Veles, 27.11.1985

Culi je bio,

Najbolji ćuko u selu.

Mješanac,

Niskog rasta,

Brz kao munja.

I slušao je komande.

Ne sve

Ali onu glavnu:

ACAC!!!

 

Da volio sam svoga Culija.

 

Stražu sam držao,

 Dok smo ga krali,

Od Đogine kuje.

Iz pljevnika.

 

I onda smo zajedno rasli.

Culi i ja.

Dva dobra druga.

 

A onda su ga lovci,

Ubili,

O nekakvim poenima,

Pričali.

 

Nema više takvih

Culija.

 

 

Kljajic Miroslav

Goldau, 10.12.2012; 5:40