Mnogi bi rekli ko dva luđaka
Nestašluk iz usijanih očiju sija
Glupost mora biti njihova svaka
Takav je moj kum,takav sam i ja.
Kada dođem jednom tamo
Mi ćemo igrati igru svoju
Pravila mi razumijemo samo
Naravno još bolje uz čašicu koju.
I nek je vina, vino je da se pije
Niko od nas nikad nije bio gad
Naša duša, ne plače, nego se smije
Biti ružan, pametan i mlad.
Ostani takav kakvog te znam
A ne ko majmuni što glume
Bezobrazni, taj umišljeni šljam
Mi se nedamo, jel tako kume.
Moraćeš riječ konačno dati ženi
Ako neznaš, ugledaj se ume
Nevjeruješ njoj, povjeruj meni
Prestati jednom, moramo kume.
Boris B. Iko
O Bože kako godine lete
Eto i srce ubrzano lupa
Nekad davno kao dijete
Kad smo igrali skupa.
Evo sada ja tu stojim
Sve u neku korov zaraslo
I šta reći, ko da se bojim
A ova korov, čije je maslo.
Držim rukom stativu
Misleći da sam na golu
U stvari u ruci držim šljivu
Zbunjen u svome bolu.
I nije bilo bolje marakane
Mada je malo nagnuto bilo
Od igrališta šta napravi, Matane
Ti naše brzo desno krilo.
I ništa više od staroga sjaja
Nema u toj zarasloj bašti
I igrači kao Ico, Matan i Kljaja
Zabijaju golove u svojoj mašti.
Boris B. Iko
Pod teškim križom odavno bih pao
dok gledam tvoje naborano čelo
prijatelju riječ utjehe kad bih znao
pred sudbinu kročio bih smjelo.
Dok ti se divim, jer ja bi se predo
pod težinom koju niste htjeli
i sam neznam kud bi više gledo
a znam da se nećeš ti predati, je li.
Kako tu oštru bol sažeti u stihu
koja ti život iz vena, srca crpi
i reći ćeš možda samo riječ tihu
prijatelju hvala, ne pitaj i trpi.
Svi mi za te valjali bi brda
da bi te podarili utjehom blagom
al stvarnost je okrutna i tvrda
a ti ćeš ići samo njenim tragom.
I svi su pognuli glave i šute
Jer nešto pogrešno kazali ne bi
Samo uzdahnu pogleda uprtog u te
Pitaju Boga zašto se desilo tebi.
Boris B. Iko
Na svoju pjesmu odavno si čeko
Kažeš to kako me uvrijedio nebi
Ja dušom pred tebe bih kleko
I srce na dlanu poklonio tebi.
Ti si moje gore list, dio moje krvi
Što riječima ponekad napraviš ranu
Ali ti oprostim, valjda što si prvi
I ja ti sine srce poklanjam na dlanu.
I kad ti kažem da uzmeš pivce
Onako iz duše, iz njene dubine
Znam, ponekad moram imati živce
Zato,srce ti poklanjam na dlanu,sine.
Mijenjao nisam pelene što smrde
Al svaku ti bolest još i danas sanjam
I da nisi a nisam ni ja od riječi tvrde
Zato, srce ti na dlanu ja poklanjam.
I nemoj nikad više, da na tvoja usta
Izađe riječ što po srcu reže i boli
Jer krv je naša,ponekad vruća i gusta
A ja bih za tebe dao i život goli.
Boris B. Iko
Ovdje se ne rađa
samo da se živi
Ovdje se ne živi
samo da se umire
Ovdje se ponekad
i umire da se živi
Potočani iz ptičje perspektive