Mome Kumu

Mnogi bi rekli ko dva luđaka

Nestašluk iz usijanih očiju sija

Glupost mora biti njihova svaka

Takav je moj kum,takav sam i ja.

 

Kada dođem jednom tamo

Mi ćemo igrati igru svoju

Pravila mi razumijemo samo

Naravno još bolje uz čašicu koju.

 

I nek je vina, vino je da se pije

Niko od nas nikad nije bio gad

Naša duša, ne plače, nego se smije

Biti ružan, pametan i mlad.

 

Ostani takav kakvog te znam

A ne ko majmuni što glume

Bezobrazni, taj umišljeni šljam

Mi se nedamo, jel tako kume.

 

Moraćeš riječ konačno dati ženi

Ako neznaš, ugledaj se ume

Nevjeruješ njoj, povjeruj meni

Prestati jednom, moramo kume.

 

Boris B. Iko

 

Matanov vrto (Marakana )

O Bože kako godine lete

Eto i srce ubrzano lupa

Nekad davno kao dijete

Kad smo igrali skupa.

 

Evo sada ja tu stojim

Sve u neku korov zaraslo

I šta reći, ko da se bojim

A ova korov, čije je maslo.

 

Držim rukom stativu

Misleći da sam na golu

U stvari u ruci držim šljivu

Zbunjen u svome bolu.

 

I nije bilo bolje marakane

Mada je malo nagnuto bilo

Od igrališta šta napravi, Matane

Ti naše brzo desno krilo.

 

I ništa više od staroga sjaja

Nema u toj zarasloj bašti

I igrači kao Ico, Matan i Kljaja

Zabijaju golove u svojoj mašti.

 

Boris B. Iko

 

Prijatelju o bolesti sina

Pod teškim križom odavno bih pao

dok gledam tvoje naborano čelo

prijatelju riječ utjehe kad bih znao

pred sudbinu kročio bih smjelo.

 

Dok ti se divim, jer ja bi se predo

pod težinom koju niste htjeli

i sam neznam kud bi više gledo

a znam da se nećeš ti predati, je li.

 

Kako tu oštru bol sažeti u stihu

koja ti život iz vena, srca crpi

i reći ćeš možda samo riječ tihu

prijatelju hvala, ne pitaj i trpi.

 

Svi mi za te valjali bi brda

da bi te podarili utjehom blagom

al stvarnost je okrutna i tvrda

a ti ćeš ići samo njenim tragom.

 

I svi su pognuli glave i šute

Jer nešto pogrešno kazali ne bi

Samo uzdahnu pogleda uprtog u te

Pitaju Boga zašto se desilo tebi.

 

Boris B. Iko

 

Mome Sinu

Na svoju pjesmu odavno si čeko

Kažeš to kako me uvrijedio nebi

Ja dušom pred tebe bih kleko

I srce na dlanu poklonio tebi.

 

Ti si moje gore list, dio moje krvi

Što riječima ponekad napraviš ranu

Ali ti oprostim, valjda što si prvi

I ja ti sine srce poklanjam na dlanu.

 

I kad ti kažem da uzmeš pivce

Onako iz duše, iz njene dubine

Znam, ponekad moram imati živce

Zato,srce ti poklanjam na dlanu,sine.

 

Mijenjao nisam pelene što smrde

Al svaku ti bolest još i danas sanjam

I da nisi a nisam ni ja od riječi tvrde

Zato, srce ti na dlanu ja poklanjam.

 

I nemoj nikad više, da na tvoja usta

Izađe riječ što po srcu reže i boli

Jer krv je naša,ponekad vruća i gusta

A ja bih za tebe dao i život goli.

 

Boris B. Iko

 

Homepage Uhren
Aktuelles Datum

Ovdje se ne rađa

samo da se živi

 

Ovdje se ne živi

samo da se umire

 

Ovdje se ponekad

i umire da se živi

Potočani iz ptičje perspektive