Povratak

 

Poslije mnogo godina dugih

 

Ponovo se vraćam u rodni kraj

 

Nešto strašno vuče me tebi

 

K’o poslije smrti iz pakla u raj.

 

Sjećam se drage mlade i lijepe

 

Petnaest godina imala je tad

 

Da li se ona još sjeća mene

 

Možda i ne, jer bio sam mlad.

 

Kažu mi de je otišla davno

 

Sa strancem nekim u daleki grad

 

Dugo je kažu čekala mene

 

Plačući često krijući jad.

 

Možda će neko prepoznati mene

 

možda po ožiljku, što nosim na licu

 

i tek tata će im sve biti jasno

 

da se vraćam, mada je kasno.

 

Sad poslije svega život mi gorak

 

Nema je, a ja ostadoh sam

 

Bez nade da će bar nekad doći

 

Posljednje želje gasi se plam.

 

Veče je, a ja napuštam mjesto

 

Gdje smo se voljeli ona i ja, voljeli često

 

Čuje se zvono sa starog tornja

 

To zvoni starac zalazak sunca.

 

Anto Tipura