Od Posavskog sunca,nema ljepšeg sjaja

u proljeće rano nema ljepšeg kraja

a vaši mi jadi samo uši pune

dok posljednja želja u duši mi strune.

 

Mi u tuđini divimo se svemu

I pričamo o povratku, a kome i čemu.

Kod kuće nam više niko nije

a ja mislim bilo bi ko prije.

 

Prijatelji moji, osjećaj je snažan

i vaš govor veoma je važan,

netko će reći da ste protiv svih

a ja ću slušati Vas neću da slušam njih.

 

Prijatelji moji, mučenici rata tog

svako svoj križ ima, mi nosimo svog,

povratnička suza ponekad se slije

ja još mislim bilo bi ko prije.

 

Boris B. Iko

 

Dok gledam težačke ruke

ovog dobrog čovjeka

koliko u sebi kriju muke

u životu od pola vijeka.

 

Uvijek zate ima nešto u torbi

i ako život njemu ništa neda

proveden čitav u nekoj borbi

za tebe biće bar tegla meda.

 

Tako nježno te pčele nosi

sa smiješkom krezavih zubi

one ga grle po glavi, kosi

i nijednu da zgazi, ubi

 

Polako oblači odijelo, masku

stavlja oprezno oko vrata

i svaku pčelu vrati na dasku

kao da je sva od suvoga zlata

 

I pčele vide dobro u njemu

nijedna ne bježi, da ode

nego pravi med u svemu

i ne mari za zovom slobode.

 

Dali će sreća doći ikada

tom čovjeku što ništa ne traži

i žaliti se on neće nikada

jer njegov je život njemu najdraži.

 

Boris B. Iko

 

I Bog da ti dušu prosti

ja ti oprostiti neću

zar sad sabirati od ljubavi kosti

i graditi neku jadnu sreću.

 

Nestaće nježnosti svake

nema ljubav na ramenu da zaspi

živ sam, skini sa revera trake

a ti konobar još jednu naspi.

 

Idi ako hoćeš, mahni mi rukom

ostavi me uličnim drocama

život je ionako sa mukom

prepusti me mojim bocama.

 

Konobar naspi još jednom

naspi kada te molim

učini dobro ostavljenom i bijednom

ona odlazi a ja je volim.

 

Boris B. Iko

 

Zamisli da rata nije bilo

mislima utrnulim negdje

u Brodu na Savi

čežnjom što pluta

uzvodno

prema Zagrebu.

Zamisli,

da nisi uplašen

usamljen i gladan.

Da nad tobom

oko duhova mrtvih bdi

da te nisu sretali ljudi zli

i da te svugdje ima

a da nisi tako prazan.

Zamisli

da ti je život samo trenutak

ispunjen glasom koji ječi

pretučen, bičom sudbine

razgolićen pred Bogom

osramoćen do kosti

negdje u mutnoj vodi

u Brodu na Savi.

Zamisli da rata nije bilo

da očajanja plutaju nizvodno

sada na Savi u Brodu

da ljudi ženju naše žito plodno

i da se čude onim koji odu.

Zamisli sebi onako

da nam lijepa dvorišta domove krase

a ne tužno, ovako

poslije smrti djeda i bake

da zarastaju i da se gase.

 

Boris B. Iko