Uspomene

 

Biću slobodan reći za sve one koji pate

za sve one što je zaborav jedino rješenje

moliću za uspomene da nam vrate

utkane u monotonu starost i strpljenje.

 

Vratite sve što volimo još ovog ljeta

to Vama ništa a nama puno vrijedi

jer da odemo možda bi bilo šteta

i naša tanka mudrost polako blijedi.

 

Starošću nedam da nas plaše

rođeni jesmo u davnom vremenu

ostavite moje uspomene a ne Vaše

da izgorim u mladalačkom plamenu.

 

Ja mislim da sam ostao onaj isti

sličan onom velikom hrastu starom

al namjera i um još uvjek su čisti

i sve što radim, radim onim žarom.

 

Gomila godina koje mi prijete

a duša mlada ko da je čigra

sijede vlasi a um ko da je dijete

pustite starcu uspomene da se igra.

  

Da ih on onako na staračke grudi

zakači ponosno ko sjajno ordenje

osim uspomena šta mu život nudi

njemu su pale već magle jesenje.

  

Možda su pale al grijeh zaboravi sada

i otrgni zaboravu samo sjećanja vedra

da uzdignu glavu koja polako pada

jer vjetrovi su slabi što pušu u moja jedra.

 

Boris B. Iko

 

Providna haljina

Još nikako da smetnem sa uma

Nečujno si ušla, poput sjene

Providne haljine i njenog šuma

Žednošću nagona jedne žene.

 

A ja neiskusan,zbunjen tobom

Do bola čežnjom nabrekli grudi

Pritisnut srećom, strahom,sobom

Dok Bog mi rajska vrata nudi.

 

Gledajući te tako krajičkom oka

Vidjevši sve za čim mladost čezne

Otići ne probati božanskog soka

Glupavom misli,hoće da te zezne.

 

Sva si nekako električna bila

Svaki tvoj dodir ostavljaše ranu

I tvoja magnetna,privlačna sila

Što svojom bjelinom u noći svanu.

 

Uštini me da vidim jel java

Ili mi poklanjaš ovozemaljski raj

Od pritiska će mi prsnuti glava

Za taj neočekivano predivan kraj.

 

Boris B. Iko

 

Stara Česma

Ovako počinju tužne pjesme

Bez galame,mirno bez psovke

Odpjevane od jedne stare česme

Nesrećne bez suza,a jadikovke.

 

Ne pjevam ja sretna od života

Nego visoka trava oko vrata liže

Kositi nemogu i zato me sramota

A gazda mi jednom u godini stiže.

 

Napustio kuću i ognjišće

Da češće dođe, eto šta mi fali

Pokosi travu i pokupi lišće

Da popije vode, gutljaj mali.

 

Baka je stara punila kante razne

Neznam za čega ko će ga znati

A sad su i kante rđave i prazne

Dok ja molim boga da neko navrati.

 

I tako radujem se svakom stvoru

Da dođe pogleda, pogazi travu

A gazda negdje luduje po moru

Dok ja se ovdje radujem i mravu.

 

Boris B. Iko

 

Homepage Uhren
Aktuelles Datum

Ovdje se ne rađa

samo da se živi

 

Ovdje se ne živi

samo da se umire

 

Ovdje se ponekad

i umire da se živi