Vjeruješ li ?

 

Vjeruješ li u reinkarnaciju?

Kad bih mogao ponovo da se rodim

Ja bih se rodio u tvome vremenu

Samo, bio bih smjeliji

Bio bih direktniji

Bio bih hrabriji

Bio bih divlji

Najmanje bih uzmicao

Gledao te iz prikrajka

Sklanjao pogled sa tvojih očiju

Izbjegavao mjesta gdje dolaziš

Branio se glupošću

Stidom

Kada bih mogao ponovo da se rodim

Ja bih se rodio u tvome vremenu

Smjeliji

Direktniji

Hrabriji

Divlji

Otimao bih te zaboravu

Vodio bih te na mjesta koja voliš

Pričao o mome snu gdje žarko živiš

Gdje te ljubim

Gdje te volim

Gdje mi obnažena hodiš

I tvoja me čednost po ustima žari

Dok srcem obuhvaćam sve te čari

Samo kad bih mogao ponovo da se rodim

U tvome vremenu.

 

Boris B. Iko

 

Ti si za Mudraca

Ti si stvorena za mudraca

Jer mudar čovjek je dovoljan samom sebi

Gdje si završila tu Kiničku školu

Dali u ljubavi ili u bolu

Jer i tebe su ljubavi zvale

Kao Diogen što je im`o ideale

Znam da nisi cinična

Možda samo drska

Grubo, otvorena

Bestidna

Mudra

Kao da iz tebe riče

Niko drugi,nego Nietsche

Puna si paradoksa

Da ljudima tjeraš na usta slinu

Bez svijesti o svome moralnom činu

Kao da geni vječnog nemira

U tebi logiku negira

Ili si ipak

Grubo, otvorena

Bestidna

Drska.

 

Boris B. Iko

 

Pusti me

Pusti me da letim visoko

Odriješi omču moga uma

Nek mi nebo to široko

Bude staza, životnoga druma.

 

Pusti da odozgo klikćem

Ko orao sa svoga neba

Riječima da ja sikćem

Mojim nožem, ako treba.

 

Pusti samo, nek te trese

Ta misao silom prekinuta

Nek osjećaj jednom zanese

Da te vodi mojom stranom puta.

 

Pusti samo, zaklinjem se u te

Da mi sunce u obraze liže

Ili idi tamo, ovima što šute

Ja slobodan, tebi sam sve bliže.

 

Pusti da raširim svoja krila

Nek riječ ne vapi, nek se čuje

Ti ćeš me čuti, ma gdje bila

Jer riječ u meni stalno ruje.

 

Pusti samo, ponekad je mučno

Neću tebi da se jadam

Pusti me tiho, nikako bučno

Jer tebi neću bol da zadam.

 

Boris B. Iko

 

Zjale vato

Nedavno sam i ja zjale vato

Penjao na drva a htio sam više

Eto, valjada i uzdišem zato

Dok mi ruka po papiru piše.

 

Bosih nogu odo po strniku

Krao trešnje,rumene i zrele

I mislio, šta mogu besmrtniku

Sve dok nisu sve želje uvele.

 

Budalasto igrali se žmurke

Skrivali se u sijenu, slami

Razbacali složene klasurke

Čudili se tatinoj galami.

 

Na kupanje uvijek bježo

Preko njive, preko međe

Te prestupke, nikada odležo

Mada ih se sjećam rjeđe.

 

Slušam i čudim se sebi

Kada djeca upadnu u blato

Kako meni desilo se nebi

A zaboravih,da sam zjale vato.

 

Boris B. Iko

 

Homepage Uhren
Aktuelles Datum

Ovdje se ne rađa

samo da se živi

 

Ovdje se ne živi

samo da se umire

 

Ovdje se ponekad

i umire da se živi