Svako veče,

kod Jurke,

U istoj kafani

Preziremo,

 Ovu surovu stvarnost

Čekamo da nam dođu,

 Bolji dani

Ubijeđeni u svoju,

 Genijalnost.

 

Pričamo o roku,

Studijima prava,

Ogovaramo neke,

 Zgodne ženske,

Zaključujemo da nas provincija,

Sputava,

I da su najbolje ribe,

Već zavedene.

 

Za našim stolom,

Uvijek iste priče,

Isto se pije,

Isto puši i psuje,

Večeri jedna,

Na drugu liče.

Ali nigdje se tako lijepo,

 Ne dosađuje.

 

 

Kljajic Miroslav

Jošava, 1983

Lijepo je bilo te `84.,

Kada pare ništa nisu značile,

Kada je život tekao uz pjesmu,

Sve bih dao da sam na tom mjestu.

 

Lijepo je bilo te `84.,

Kad su prijatelji bili prijatelji,

Kada su cure bile zavodne,

Kada su se

cigarete palile od žmigavce.

 

Lijepo je bilo te `84.,

Kada smo se vozili,

 preko gumenih mostova,

Mise slušali u

staklenim crkvama,

A Posavina bila

Centar svijeta.

 

Lijepo je bilo te `84.,

Kada smo jos imali ideale,

Kada nismo imali stavove,

Kada smo još imali planove,

Kada smo imali nas.

 

Lijepo je bilo te `84.,

Kada nismo imali probleme.

Kada nismo poznavali svijet.

Kada je život bio Kondorov let.

 

Kljajic Miroslav

Jošava, 1984

Život je težak,

Da on je takav,

Čupav i dlakav,

Nije nikakav.

 

Život je zao,

Zar nisi znao,

On uzme sve,

Za ovo malo.

 

Život je kratak,

Gorak i sladak,

Uživaj zato,

Budi mu jatak.

 

Ma, život je fin,

Zar nije tako,

Nađi si ljubav,

Dođe ti sin.

 

Ma, život je lijep,

Ne budi slijep,

Napravi kuću,

Stavi joj crijep.

 

Život je san,

Ljubi mu svaki dan,

Ljubi mu noci,

Dugo nećes moći.

 

Kljajic Miroslav,    2014

Jutros

dok gazih strojaka,

Spopade me

Jedna miso' slatka.

Kati moja,

Kod kuće me čeka.

Obuze me

Čudna radost neka.

 

Al' ne lezi vraže,

Nema kući,

Major kaže.

Ma kako nema,

Sto ti muka,

Kod kuće mi draga kuka.

 

Veli ona,

Zadnjim pismom meni,

Do sada sam bila vjerna tebi,

Dodji brzo,

Jel ti jasno,

I još veli,

Sutra može biti kasno.

 

Moj majore

Komande su jasne,

Čekaju me

Njene usne slasne,

Čekaj me njena oka dva,

Ako ne odem umrt ću ti ja.

 

Kljajic Miroslav

T. Veles, 15.11.1985