Zašto mi kradete jesen

I otrešeno šarenilo

Kao utjehu

Žurno 

Gurate u crne plastične vreće

Koje će Bukowski

Već negdje daleko da odnese

Da,da taj Bukowski

Kojeg često prizivate.

Jebite se jednačine s dvije nepoznate.

Taman posla

Nećete me diskusijom poniziti

To nisu blentavo zgužvane utjehe

Koje su beznačajno razasute

Na tlu predrasuda

Gdje je najprirodnije

Biti neprirodan.

Zašto mi kradete jesen

Lažeći izvještačeno

Da su laste izgubile kompas.

Folirate,da neće doći

Uzaludno moje šarenilo

Prekrivate jednoličnom,ljepljivom masom

I mehanizam podešavate na kraj.

Oprostite gospodine Bukowski

Mi ne živimo u simbiozi

Realnih mučenika

Zato,istresite to šarenilo

Koje ste ugurali u lakoću svojih fraza

Jer niste upućeni

Da je baš to šarenilo

U nekakvoj određenoj vezi

Sa mojim neodređenim osmijehom.

Ne kradite mi jesen

Gospodo,

Jer je sve što imam

Ispred hladne, sive zime.

 

Boris B.Iko

Gdje si,

Javi se.

Kažu mi 

Kad bi od postanaka Univerzuma

Do danas

Sveli na jedan dan

Početak čovječanstva

Bi se desio

U zadnjoj sekundi.

Ali mi nisu rekli

Kako da te nađem

Ljubavi moja

U tom trenutku postojanja.

A znam,

Da si tu...

 

Boris B. Iko

U ovom svijetu snova

Gdje se istodobno divim i bježim

Od vlastite sjene

U ovom labirintu

Smiješno je tražiti utočište

Dok ste dio cjeline

U ovom zagonetnom svijetu

Gdje se tajne javno kriju

Iako nemaju prava ni ovlaštenja za to

U ovom vremenu

Gdje se svaka priča pretača u ideju

Čak i vrijeme,postaje sporedno

Jer se pretvara u smetnju

U ovoj ludnici

Gdje su svi tvoji i ti njihov

Čak se dive i bezdanu tvog jada

Jer su zaboravili

Da djeca plaču kad ih se promatra

Pred razbijenim ogledalom odlika

Hura, ako si online 

Zadovoljstvo konačno postaje navika...

 

Boris B.Iko