Agnostik ili Seoska Baraba

 

     Na ovih par redaka naveo me razgovor sa prijateljem. Ležerno, uz kavicu, razglabali smo o postanku svijeta, vanzemaljcima. Prošlim uskršnjim blagdanima, naravno dotaknemo se i samog pitanja postojanja boga. Nekako je došlo u tom razgovoru,ponašanje svećenika na svetoj misi za Uskrs. Kako je dotični božiji predstavnik na zemlji kritikovao mala novčana davanja svog stada. Naročito mala davanja iz tog istog stada koji su pasli sočnu travu na padinama zapadne Evrope. Vjerovatno misleći, onako siti, debeli i rumeni da su puni ko brodovi. Nije bilo primjerno, upoređivati se sa napaćenim narodom bosanskim koji pase tu travu na golim padinama bosanskim. Tu travu, koji su mnogi prežvakali pa je izbacili van. Oni malo zlobniji su je izgazili samo da ne posluži kao rana drugim i na kraju su kao dokaz svoje kulture sopstvenim izmetom obilježili svoj krug pameti, tolerancije, dobročinstva,čovječnosti.

     Naravno i pravila onih deset božiji zapovijedi zbog kojih poslušno dolaze u hram božiji. Ne, ne želim govoriti o ljudskoj ne toleranciji i gluposti kao specifičnom pokazatelju baš za ovu zemlju i ovo područije. Želim navesti na razmišljanje zbog ponašanja jednog predstavnika onog božanstva kojem se molite. Očito taj isti predstavnik ima ekskluzivno pravo na onaj bič božiji,kojim odlučuje šta je dobro a šta loše.  A njemu kao običnom smrtniku je dozvoljeno da mlatara sa tim bičem kako mu je volja i kad mu se hoće. Zar stvarno nismo ništa naučili od Martina Luthera.

     Vraćamo li se ponovo u doba kad će nam uvesti cjenovnik za “opraštanje grijeha” kad već svoju cijenu ima rađanje, vjenčanje, umiranje. Znam da perfidnost dotičnog predstavnika nema granica ali ovo pljuvanje po ljudima koji nisu ispunili onaj budžet koji on sebi zamišlja,ravno je bogohuljenju.

     Eto jarane,takvom apatičnom božanstvu, nezainteresovanom za ove ovozemaljske patnje, ne želim da se molim. Znam ja ti si komunista, bio je njegov odgovor.

     Ne,nisam komunista,ne priznajem nikakvo ograđivanje koje me sputava u razmišljanju.Bilo kakav obor ,nacija,religija,partija ili bilo koje obilježavanje granice dozvole kretanja.Obor ostaje obor.

      Nisam ja ni komunista, ni jugonostalgičar, ni katolik, ni pravoslavac ni musliman. Ja sam agnostik,znaš šta je agnostik. To ti je jarane odustajanje od razgovora o nekom nerješivom problemu, kao što je postojanje božanstva u čije se ime mnogi udaraju u prsa. Nisam opterećen vjerskim dogmama, niti sam ograničen isključivošću da postoji neki viši entitet, nešto posebno i samosvojno, veće nego što je čovjek.

     Ne mogu vjerovati da smo mi vrhunac inteligencije ovog našeg univerzuma. Mi sa svim ovim našim ratovanjima, životinjskim ponašanjem, vječnom borbom ko će imati više perja na glavi.

Vidiš, ne mogu vjerovati ni u božanstvo koje stvori čovjeka “na sliku svoju”. Čovjeka kao biološko, sociološko,duhovno, vjersko,kulturno biće, da bi sadistički uživao u istjerivanju Adama iz raja, bratskom ubistvu Kajina i Abela. Eksodusu naroda,ratova koji su vođeni u ime tog božanstva.

     Ako nas je stvorio i vidio nužnost tog biča božijeg, zašto ga je ispuštao iz svojih ruku. Nego ga bacio u krvoločnu,razjarenu masu i svaki trećerazredni vjernik koji je dovoljno jak, može ga uzeti u svoje ruke. Može da udara po nosu tim bičem onu masu koja poslušno kleči i šuti. Valjda isplašena onim loncem u kojem bi se našla kad bi podigla glavu.

     Jarane moj,ako je pravednost ovog predstavnika tvog božanstva isto i božija pravednost po kojoj će određivati ko će skakutati po šarenim vrtovima nebeskim,onda moramo odriješiti kesu.Znam samo da nećemo biti na istoj strani, lonac je jednom osiguran. 


Boris B.Iko


 

Mladost je kao muha u medu, očajno nogama trese, slatka u svakom pogledu što više bježi,

to manje ponese.


Boris B.Iko

 

Homepage Uhren
Aktuelles Datum

Ovdje se ne rađa

samo da se živi

 

Ovdje se ne živi

samo da se umire

 

Ovdje se ponekad

i umire da se živi