Ja i Reinkarnacija

     Osvanuo je jedan od onih deprimirajućih nedjeljnih kišnih dana.Tijelo ste izmrcvarili desetosatnim spavanjem i besmislenim izležavanjem u krevetu. Stoga poželite bar u ranim popodnevnim satima da otvorite oči, a od naprezanja u stanju ste napregnuti par moždanih vijuga koje ste sačuvali baš za ovakve trenutke. Prebirete po onoj hrpi knjiga koja je tu a i sami ne znate iz kojeg razloga. To vam je ono kad poželite da naletite na roman „Komandanta Marka“ kojeg nikako da pronađete i odjednom u ruci vam se nađe „Budizam,religija ili filozofija“.  

    Pomisliš super, baš mi treba meditetavni vodič, odnosno pravilnik etičnog ponašanja po kojem se dolazi do duhovnog spokojstva i ovozemaljske sreće. Odlično, pomislih, još jedno praktično uputstvo kako ćemo doći do apsolutne istine, naravno slijepo vjerujući u jedan autoritet, Budu. Međutim, čitanjem prvih redova shvatio sam da budisti vjeruju u „probuđenje“ (dharma). Možete misliti oni vjeruju u mogućnost života napuštanjem i prevalizaženjem pohlepe, mržnje i neznanja. Svaka duša koja nije uspjela da se oslobodi tih patnji,odnosno našla svoju „nirvanu“ što znači blaženo stanje svog unutrašnjeg mira. Ta svaka duša mora ponovo na zemlju,kako bi to ispravila, u vidu reinkarnacije. Ponovnog rađanja duše u nekom drugom tijelu,kako bi imala šansu da prevaziđe tu patnju.

    Tu nastaje moja dilema, ja koji sam mislio da poslije ovog mog nastupa u ovom univerzumu, malo odmorim. Da je tu onaj apsolutni kraj, game over, konačno rješavanje svih tih patnji.

   Ja koji sam vjerovao u šareno cvijetne nebeske vrtove, sa ili bez onih sedamdeset djevica je sasvim svejedno. Ja koji sam mislio da ću jednom tim istim vrtom trčkarati, vatati leptiriće i jesti sočne crvene jabuke iz ruku isto tako sočne i lijepe žene.

    Ne, ja bi trebao ponovo da se vratim i opet od početka. Oprostite, tako veliki grešnik nisam bio, jer ta pomisao mi je groznija od misli da ću završiti u onoj mračnoj diskoteci gdje se sluša glasna muzika, punoj dima, velika vrućina. Diskoteci koji neki nazvaše „pakao“,ali oprostite diskoteka ja ipak diskoteka tu je ramba-zamba, bar nije dosadno.

    Užasnija mi je činjenica prebirati po svemu tom preživljenom i proživljenom i popravljati sve to po nekom uputstvu. Neka hvala vam, jer čisto sumnjam da ću se reinkarnirati u liku nekog kralja koji će imati svoje kraljevstvo. A da se vratim u liku nekog roba, pa u čemu je onda tu razlika, biće ipak da ja ne kontam suštinu svega. Kad bolje razmislim, postoje pametni ljudi koji vjeruju da će čitav univerzum kolabrirati i vratiti na početak, pa ponovo veliki prasak i ista priča.

     Činjenica je da se u ovom našem univerzumu mnoge stvari ponavljaju, počnimo od mode, naše vječne borbe za bolje, veće,više i na kraju klime i prirode. Znači sve se ponavlja skoro u nekom cikličnom periodu pa zašto to nije moguće i sa životom. Ma moguće je sve, zato i postoje ovakva intelektualno, emocionalno i moralno emancipovana štiva, koja objašnjavaju put do probuđenja (čitaj sreće) i nepismenim mufljuzima. Međutim, sebe ne smatram niti intelektualno limitiranim, niti emocionalno nestabilnim i nedaj bože (buda) moralno problematičnim, stoga te samo molim ako me budeš vraćao nazad, preklinjem te preskoči bar jedan život ili dva, čisto da se malo odmorim. Jer mislim i oko te reinkarnacije je borba i gužva, po mojoj statistici rijetki su oni koji su uspjeli prevazići i napustiti pohlepu,mržnju i neznanje.

     Tu negdje prestaje interes za daljnjim čitanjem, očni kapci postaju olovno teški. Sve češće tim istim moždanim vijugama luta jedna misao „šta li sad radi onaj čiko po divljim Šervudskim šumama, sam bez Zagora“. Tim istim vijugama nije zalutala ni jedna misao o povratku ni u vidu holograma, o materijalizovanom obliku neću ni da pričam.

     Samo ti mene preskoči a ja ti obećavam da ću čitanje nastaviti ali jednog još kišovitijeg i turobnijeg dana nego što je ovaj danas.


Boris B.Iko


Atomi

     Nedavno sam čitao o najmanjim česticama atoma. Navodno te elementarne čestice koje posjeduju nekakvu neznatnu masu, prilikom njihovog daljnjeg razbijanja dobiju se dvije identične još manje čestice i anti čestice. Zanimljivo kod ovih nama za sada poznatih najmanjih čestica, pored toga što posjeduju nekakvu masu u prostoru i odvojene su u tom prostoru djeluju potpuno identično.

     Otprilike ovako, zamislite sebi dvije identične kockice za sreću, uzmete kockice u ruke i istovremeno ih izbacite. Kockica iz desne ruke je stala na broju pet, mala je vjerovatnoća da će kockica i iz lijeve ruke stati na broju pet. Međutim, kao po nekom neobjašnjivom dogovoru, ako kockica iz lijeve ruke skoro da je stala na broju jedan u zadnjem djeliću milisekunde okrene se i stane na broju pet, kao i kockica iz desne ruke.  

    Bilo kako bilo,ja tako nekako doživljavam BOGA, naše postojanje i borba koji mi nazivamo životom, nije ništa drugo do ona jedna od kockica. Sve je u shvatanju BOGA, ako je našu kocku izbacio iz desne ruke sam BOG,mi se možemo boriti i pokušavati da svoju kockicu zaustavimo na najvećem mogućem broju, ali ona će ipak u zadnjem djeliću uzeti onaj broj, koji je baš nama namijenjen.

    Isto tako ako smo umislili da je kockica iz desne ruke baš u našim rukama, sve što uradimo, htjeli mi to ili ne, automatski je zapisano kod čuvara naše druge kockice. Možda jednom da otkrijemo tu tajnu koja drži te dvije kockice u vezi,mada ja nisam siguran u to.


Boris B. Iko

 

Zloćo

     Zločestan biti je jedan proces, koji podrazumijeva,mnogo razočarenja, intriga, laži, tjelesnog i duhovnog poniženja. Ono se ne nasleđuje,isto kao ni dobro, ono se dobiva kroz život. Za sve ljude je isto, rađate se bez ikakvog osjećaja, sakupljate kroz odgoj, porodicu, okolinu, ostavljate sve te osjećaje u dubini duše.

     Međutim,duša je krhka tvorevina svijesti i podsvijesti. Kod nekih se ta krhka tvorevina vine do veličanstvenih visina i izdrži ogromne vanjske pritiske. Kod nekih se pak ta krhka tvorevina u našim glavama,obruši pri prvom naletu negativnih utjecaja u njenom okruženju. Za takve duše sreća nije ništa drugo do nekakav blesav emocionalni osjećaj koji ne mogu sami sebi objasniti .

 

Boris B.iko


Homepage Uhren
Aktuelles Datum

Ovdje se ne rađa

samo da se živi

 

Ovdje se ne živi

samo da se umire

 

Ovdje se ponekad

i umire da se živi