Život  u  B i H   III

     

     Bože naš koji jesi na nebesima, bolje za tebe što je tako. Jer da si na zemlji, vidio bi jada i bijede. Još da si u ovoj državi na balkanu, državi Bogalja i Hulja (u daljnem tekstu BiH), vidio bi ti svoga boga. Ja sam običan građanin (građanus gologuzus), spadam u jednu vrstu humanoida u BiH (rodnus grudus povratikus) koja polako izumire. Rođen u vrijeme Jugozoika (davnus vremenus raspadineum), svoj radni vijek proveo po zapadnoj Evropi (zapadus trulus). Radeći u raznim tvrtkama (zapadus germanikus tivtuz), zadovoljan ili ne, ponekad sa plaćom (mizerija jadikus) takođe zadovoljan ili ne. Bilo kako bilo odlučim se na povratak u BiH (rodnus grudus povratikus) u taj centralni dio nekadašnjeg većeg prostornog, kulturnog,jezičnog,lizičnog Saveza građana (građanus gologuzus).

     U tom većem savezu,mnogi su ga zvali savez (od vardarus do triglavus) u vremenu Jugozoika (davnus vremenus raspadineum). Moram priznati ova populacija humanoida (građanus gologuzus) je bila vodeća, najmasovnija. Razvojem događaja, ratovanjem (maximum stupidus), sve veći utjecaj kapitalističkog (šarenu lagus za budalus) načina življenja. Što je naravno dovelo do velike migracije naroda (exodus pičkus kukavičkus). Kako to priroda selektivno ima svoje zakone, ako najmasovnija populacija humanoida izumire na tim prostorima, dvije sasvim različite podvrste bore se za nadmoć, moć (orgazmus politikus). Ovdje je zanimljivo primijećeno da se smjena nadmoći jedne populacije nad drugom odvija periodično. Primijećeno je da recimo za vrijeme izbora populacija hulja (nevidikus kradus), bez nekog vidljivog razloga, dobije na brzini kretanja. Naravno obogaćena sa tom osobinom, običan građanin (građanus gologuzus) ima utisak da ta populacija posjeduje mogućnost fizičkog prisustvovanja u isto vrijeme na dva ili više mjesta. Što naravno daje lažan dojam da je u BiH za vrijeme izbora daleko veći broj hulja (nevidikus kradus) što naravno nije objektivno.

     Moram navesti da je ovo izuzetno kratko vrijeme i ova vrsta želi što prije doći do oparenja. Poznato je da se kod ove vrste humanoida rijetko može vidjeti sam čin oparenja (neodoljiva želja za parama/markice, evrići, dolari). Vrijeme izbora za ovu vrstu humanoida, je vrijeme priprema, udvaranja, flertovanja sa pokvarenim političarima (smradus bezscrupulozus) i naravno sitnim domaćim kriminalcima (glavus obrijanus). Sam čin oparenja se dešava kasnije i tajno, tako da ne postoje skoro nikakvi pisani dokumenti o tom činu. Postoje usmena prepričavanja koja se većinom svode na „hoćeš – nećeš – ima ko hoće“, zatim „koliko je moje – šta ja imam od toga – mojih 20 posto“ ili „ja nemogu – al znam ko može“.

     Kako sam već rekao ovo su nepotvrđeni podatci, ali je činjenica da je nekakav ciklus zapažen. Veoma zanimljiva promjena ponašanja kod ove vrste humanoida je poslije izbora. Naime jedinstven slučaj u prirodi,zavisno od ishoda izbora, ona podvrsta hulja (nevidikus kradus)što se zovu pobjednicima ili pokvarenim političarima (smradus bezscrupulozus) odjednom postaju mužjacima. Dok druga podvrsta hulja, koji su izgubili izbore, zauzimaju ulogu ženke. Bitno je da ne upoređujete oparenje kod ove dvije podvrste sa parenjem i značenjem parenja kod ostalih humanoida. Ovo oparenje se odvija u tajnosti, bez galame,bez guranja, turanja, jecanja i ostalnih akustičnih pojava koja su specifična kod parenja ostalih humanoida. Mala ispravka, što se tiče turanja, primijećeno je da se prije izbora i za vrijeme izbora turi nekakva crkavica (pikolos svotus eurus) u džep. Ova vrsta humanoida u ovoj državi po kojoj je dobila ono „H“ u imenu BiH,hulje (nevidikus kradus) je vidljivo aktivna samo prije izbora i za vrijeme izbora,što ne znači da je neaktivna ostatak vremena.

     Ova druga vrsta humanoida koje nosi ime BiH i ono slovo „B“ su Bogalji (maximus-gologuzus). Ova vrsta je osuđena na onaj ostatak vremena, ostatak posla,ostatak života,ostatak hrane koja ostane poslije oparivanja ove vrste (nevidikus kradus). Zanimimljivo je kod vrste bogalja (maximus gologuzus) da je za vrijeme izbora toliko zaokupljena hranom, da sve ostale funkcije reducira do potpunog isključenja.Recimo funkcije mozga u vrijeme izbora svede na minimum. Mozak(um, intelekt) radi tek toliko da može da razlikuje slano-neslano, toplo-hladno, masno-taman. Slično ponašanje je uočeno kod medvjeda, koji moraju za ljetno vrijeme toliko dobiti na težini da mogu prespavati mirno zimski san. Međutim kod ove vrste taj period hranjenja je sveden na jedan mjesec. I to mjesec svake četvrte godine,mjesec jeftinog hranjenja, jedan kružić = veliki oval mesa. Stoga je i razumljiva sva hektika i željno iščekivanje tog samog čina. Kod ove vrste nije primijećen nikakav čin oparenja (neodoljiva želja za parama/markice, evrići, dolari). Zbog toga ova vrsta izumire polako, nečujno al sigurno. Primijećeno je sve veći broj ženki koje se u svojim gnijezdima bore za opstanak vrste, bez mužjaka i potomaka. Jedan mali broj koji ne želi priznati poraz, grčevito se bori za opstanak, tražeći po kontejnerima i ostatak ostataka.

     Mnogi će se zapitati, ti si se odlučio vratiti u tu zemlju, u tu vukojebinu, u taj sklop okolnosti, u taj Gordijev čvor, u tu Pandorinu kutiju. Da, i to ne svojom krivicom, jer tu je jedino mjesto gdje sam padao na nos pokušavajući napraviti prve korake. Jedino na tom mjestu sam gologuz pravio znakove u blatu.Na tom komadu zemlje sam naučio hodati,voziti bicikl,plivati.Na tom komadu zemlje rađaju najslađe trešnje,trešnje koje sam krao i to kad krađa nije bila znak pohlepe.Eto, ja sam tu u toj BiH.

     Mnogi će reći, ma nije tu ništa riješeno, gdje ćeš otići ljekaru/doktoru,sve je podmitljivo pa i doktor je (Primarijus mitus). 

     Znam da je država zaražena mrskom bakterijom koju nazvaše „Pauzofilija“ (ljubav prema izlaganju građanina (građanus gologuzus) bezrazložnom čekanju). Isto tako znam da jedan veći broj pokušava prouzrokovati umjetnu epidemiju jednom drugom bakterijom, a ona se zove stid, sramota (vrsta bakterije kojom se pokušava zaraziti čitav državni aparat ali bez uspjeha).

      Doći će dan kada će progledati goluždravi penzioner (penzos vulgaris), doći će dan kad medicinska sestra (zvrk medikus) neće morati ići u Njemačku (zapadus trulus).


Doći će dan,al ne znam kad.


Boris B.Iko


   

     Čini mi se da sam, što se tiče samoće,sve pročitao i naučio od Andrića, Selimovića i ostalih. Stoga se i neprijatno iznenadim kad vidim nekakvo crnilo što polako curi iz duše,ni sam ne znam zašto, niti odkada. Tako ostavljajući vidljiv trag bilo gdje da krenem, svi koji su željeli vidjeti taj trag mogli su me naći, do danas me nitko nije pronašao.


Boris B.Iko

Homepage Uhren
Aktuelles Datum

Ovdje se ne rađa

samo da se živi

 

Ovdje se ne živi

samo da se umire

 

Ovdje se ponekad

i umire da se živi