Bosanska Opajdara zvana Etnička pripadnost

     Slušam i promatram političko onaniranje lokalnih pa i saveznih političkih „velikana“ u toj jadnoj i napaćenoj Bosni i Hercegovini. Kome je u cilju da skalpelom točno odredi teritorijalne granice jedne etničke skupine, navodno sve u zaštitu te iste skupine. Nije tim „zaštitnicima“ stalo do nikakve zaštite,do one svoje. Danas je u BiH važnije govorite li kahva ili kava, kruh ili hljeb nego poštenje i politička odgovornost. Nitko od nas nije birao mjesto rođenja, rođenje je jedno od šest stvari koje čovjek ne bira,nego dobiješ rođenjem. Tako i to, bosanac, pa sad nek shvati kako ko hoće. Ovo bosanac, podrazumijevam sve građane Bosne i Hercegovine,jer smo tu guzicom dok nam glava često leti na drugo mjesto.

     Naime po mome mišljenju, pravimo jednu grešku koju smo napravili za vrijeme Jugoslavije. Srbi, koji su ušli u taj savez sa državom, smatraju se hadžije u tom savezu, jer da nema njih i njihove države, nebi tada bilo ni Jugoslavije. Sa istim stajalištem srbi u bosni zastupaju svoje interese. Da nije bilo repuplike Srpske nebi bilo ni federacije a samim tim ni BiH.

    Hrvati u bosni imaju uvijek džokera u rukavu, veliki broj posjeduje nekretnine u hrvatskoj, pa ako krene nešto po zlu, zabole me odo ja na more. Muslimani u bosni, valjda zbog činjenice da je Turska daleko, sebe vide kao bošnjake, nekakve prabosance BiH koji polažu pravo kao etnička skupina na ovu zemlju.Kad ćemo se jednom za svagda opametiti da budemo bosanci u BiH, sa slobodnim vjerskim opredjeljenjem. Pa da konačno imamo bosance katolike,bosance pravoslavce, bosance islamske vjereispovijesti.

   Jednom za sva vremena, ako nam se ne sviđa da možemo dobrovoljno ići u zemlju maticu za koju mislimo da to jeste. Trebalo bi to primijeniti za sve bivše republike a sada države,hrvati u Hrvatskoj, svejedno koje vjereispovijesti, srbi u Srbiji, slovenci u Sloveniji. Jednom za sva vremena da ispravimo povijesnu zavrzlamu koja je nastala, ne baš dobrovoljnim preseljavanjem naroda u Jugoslaviji sa željom stvaranja jednog naroda, Jugoslavena. Tita više nema,nema ni Jugoslavije.

    Nema više Valtera koji će sa Begove džamije pobiti sve neprijatelje, neprijatelji smo mi sami.

    Neprijatelji i prijatelji, što prije odbacimo etno fobije to bolje za nas. Pustimo antropolozima nek proučavaju našu različitost, jedino tako ćemo respektirati drugog i drugačije. Ko te pita u švicarskoj jesi italijan ako pričaš talijanski ili francuzski, njemački,oni su svi švicarci. Znam da smo daleko od toga ali bar u jednom smo svi isti u BiH, volimo piti tu kavu ili kahvu a bez kruha ili hljeba ne ide.

Boris B. Iko