Dijasporaš - Domaći


Dragi zemljaci, bosanke i bosanci.

     Do danas sam mislio da ovo “zemljaci”, znači nešto zajedničko, zajedničko za sve ljude koji su rođeni pod ovim malim dijelom neba. Zajedničko nam je bilo to što smo na ovom komadiću ove planete ugledali svjetlo dana. I to je to, čini mi se da danas ništa više nije zajedničko. Ja postado dijasporaš - bosanac, “Vi” postadoste domaći – bosanci. Tako smo evoluirali u dvije različite vrste od istog primata. Ja ću reći nažalost, mada sve više, sve veći broj ljudi tu crtu dublje ucrtava, valjda u nadi da napravi nepremostivi ponor. U koji bi naravno mogli bacati neopaženo veliku gomilu predrasuda, bez ljudske odgovornosti.

    Stoga sam i želio ovim putem da zamolim sve domaće – bosance, da na sljedećim izborima, izborite uvođenje viza za sve dijasporaše – bosance koji žele da provedu svoje odmore u Bosni, svejedno iz koje zemlje dolaze. Međutim, dobijanje dozvole ulaska u Bosnu, odnosno dobijanja te vize, moralo bi biti uslovljeno ispunjavanjem jednog podebljeg formurala. U kojem bi bilo detaljno označeno koliko rata kredita stoji otvoreno da bi auto bilo moje.

    Dojadilo mi je slušati, “kurči se sa autom a na kredit je”, nek se kurči onaj koji je otplatio svoje. Zatim bi uveo jednu rubriku, “koliko ste planirali pojesti ćevapa”, ovim bi spriječili zavirivanje u tanjir. Zatim bi uveo zabranu roštilja više od dva puta, jer sve preko je i preko one granice “preseravanja bez potrebe”. Naravno tu bi bila i zabrana posjeta frizeru, taman posla da dolazite ne ošišani. Pa zabrana posjeta zubaru, karijes nije nikoga pojeo za dvije sedmice.

   Osim toga uveo bih parni-neparni brojevi auta kao sistem kupovine. Ponedjeljkom parni pravac robna kuća, utorkom neparni, i tako redom. Sa kojim pravom dijasporaš – bosanac ima pravo na sve te privilegije, a nikakvom zaslugom. Bez par ožiljaka i nekoliko gelera svejedno u kojem dijelu tijela, ništa od privilegija.

    Zatim bi uveo rubriku,koju količinu zlata smiješ nositi na tijelu a da ne ugrožavaš vizualnu sigurnost domaćeg – bosanca.  Maksimalno konzumiranje “narodne muzike” na samo dvije večeri i to na onoliko decibela, koliko dozvoljavaju budne uši naviknute na “klasiku”. Čak bi uveo i maksimalnu veličinu za one torbice “pederuše”,  isto pod onom rubrikom “šta se kurčite bez veze” a upotrebu onih debelih cvikera “suncobrana” bi sveo na minimum,tj. Upotreba od 12.00 do 14.00 sati, sve izvan ove regulative je kažnjivo. Izlaske u restorane,treba zabraniti.

    Trebalo bi napraviti rubriku “šta ste jeli zadnja tri mjeseca,prije odmora” ako ste jeli tamo nekakvu tanku ranu i tako izgladnjeli želite odmah u restoran. Ne ide,zabrana, našorajte se tamo odakle dolazite, pa kod kuće nešto lagano, sarmica,nešto sa tavana, na ražnju, a ne odmah na ćevape i u restoran. Još bi smanjio posjetu cvjećarnama, jedna posjeta – jedna svijeća, jedan cvijet. Dosta je tog mjerenja ljubavi količinom svijeća i veličinom buketa, “kome se to vadi mast”. Djeci dijasporaša – bosanca bi ograničio mogućnost kretanja, zašto da se kreću više, duže I dalje za vrijeme odmora od one relacije kuća-poso,poso-kuća.Svako probijanje tih okvira je čista provokacija, osim toga ograničenom i kontrolisanom dozvolom kretanja bi se suzbio ili pak smanjio onaj loš uticaj na djecu koja nisu kao oni. Razuzlani i nevaspitani imaju loš uticaj na djecu odraslu po strogim bosanskim internatima.

    Ovim bi se spriječilo i donošenje većeg broja opojnih sredstava, jer poznato je droga dolazi sa zapada a ne sa istoka.

     Ako nastavim rovariti po onoj crti između našeg zajedničkog, mogao bih Vam isčeprkati još jedan milion predrasuda. Predrasuda koje je neko namjerno tu ostavio, neko krišom bacio,a nekom su nečujno ispale iz džepa, nenamjerno.  Nenamjerno ili namjerno, one su tu.  Ja kažem na žalost svima, jer svi smo postali od jednog, istog primata BOSANCA.


Boris B. Iko


Homepage Uhren
Aktuelles Datum

Ovdje se ne rađa

samo da se živi

 

Ovdje se ne živi

samo da se umire

 

Ovdje se ponekad

i umire da se živi

Potočani iz ptičje perspektive