Iluzija o poštenim Izborima

     Na pitanje moga prijatelja da napišem nešto o izborima,citiram: “okolotrbušno, ubojito, ne političko”. Šta da mu odgovorim?

      Kada sam bio dijete, nisam bio genijalac, prosječni đak, nezamjetljiv u svom tom školskom sivilu, nisam volio dizanje ruku, izlazak na pozornicu, od kojeg sam bježao kao od samog đavla.Nisam bio pokriven plaštom ležernosti i znanja koje dobijete na fakultetu doktorskim,magistarskim titulama.Osjećao sam se razgolićen na tim životnim pozornicama, nisam znao da mogu biti uravnotežen,moralan i intelektualno ispunjen i bez tih titula. Stoga prijatelju odgovor je jednostavan zašto nisam ništa pisao o izborima.NISAM ZNAO DA SMIJEM. NISAM ZNAO DA MOGU.

     Kao i obično sjedio sam negdje u zapećku ovih predizbornih zbivanja, okružen ljudima koji su zaoštravali svoju svijest na onom serviranom pečenju, kako je moglo biti slanije ili ne. Gledam oko sebe ove prastare kipove (biračko tijelo u ovom zapećku BiH) gdje je prosjek starosti najbliži trocifrenom broju.Njihovo razumno političko stajalište uvijek se završavalo negdje u polemici oko visokog tlaka i masnoće u krvi. Zamislite te ljude kad razgovaraju o politici: “Ma svi su oni isti, političari su krivi za ovakvo stanje, uvijek nas lažu pred izbore”. Tako svi sjede i šute, nitko ne traži riječ, nitko ne želi na pozornicu, jer smatraju onaj miris pečenja koji se razlio prostorom dovoljno uvjerljivim razlogom da ne pitaju, jer hladno pečenje nije ukusno kao toplo.Samo se čuje drhtavi glas domaćina u ovoj vukojebini, koji je pokušavao ostaviti dojam samouvjerenog govornika dok su mu vidljivo noge klecale pod teretom onog papira sa kojeg je čitao govor koji mu je napisao sigurno jedan od tih političara sa kojim je sjedio za stolom.

      A oni (političari za posebnim stolom) su bili nekako nestvarni, nedodirljivi (prekriveni onom plaštom svojih titula) izdvajali su se ne samo svojim odijelima, načinom govora. Svu svoju mudrost i vrlinu pokušavaju prikazati u greškama drugih, po onoj našoj kad se za lopova kaže – dobro se snašao. Dok većina stoji uzdignute glave, pokazujući zdravu neovisnost duha i svijesti, oni se kupaju u aplauzu lažnog ponosa i izvitoperene časti.

      Niti jedan od političara u ovom slijepom crijevu nam drage naše Federacije BiH nije voljan se suočiti sa sve izraženijom gospodarskom krizom nego će se i dalje skrivati iza ideoloških programa uglavnom temeljenih na nacionalizmu. Znači, ponovo jurišamo u prošlost, živio početak, živjele 90 – te, ponovo ćemo u ime Boga (u ime religije) objašnjavati ispravnost hrvatsko-srbsko-bošnjačkih pokolja, svako za svoga, ZNA SE.

      Pitam se koliko nam je potrebno da priznamo intelektualni i moralni kukavičluk, kad ćemo lopovu reći da je lopov, kad ćemo vjerniku reći da vjeruje u osobnog Boga koji je u njemu i da se tako ponaša po njegovim načelima a ne da ga shvata kao nekog elastičnog duha kojeg rastežemo onako kako nama odgovara.Zato ostavimo se toga, pored toga što mi nismo intelektualno sazreli da možemo o vjeri razgovarati,polemisati, svaka religija ima u sebi onu jezgru oko koje ne smiješ reći ništa loše. Svi će se naći uvrijeđeni ako dovodimo u pitanje svetost božanstava kojim se mole i klanjaju. O tome se ne smije raspravljati, to je sveto, uzvišeno.

       Zašto – Zato.Nema tu racionalnog objašnjenja, zašto se o religiji (vjeri) ne smije raspravljati kao i o svemu drugom. To je to drsko poštovanje koje uživa religija u našem društvu, tu se vrlo brzo izjednačuje ono religiozno sa onim nacionalnim (uzmite primjer katolika i protestanata u Sjevernoj Irskoj ).Okrenimo se konačno gospodarskim raspravama, raspravljajmo o porezima, programima stranaka.Tražimo. Pitajmo.

      Ne želim podupirati niti jednu stranku, stvorite sami sebi ekonomski model koji bi imao uspjeha po Vašem ubjeđenju ali nemojte slijepo vjerovati religijskim čelnicima, jer nisam ubijeđen da su oni veći stručnjaci od ekonomista, odvjetnika.Mnogi će reći da sam ateista,nisam zagovrnik cenzurisanja, sloboda govora mora biti svima zagarantovana ali zar nam nije dosta vjerovanja u iluzije (kao mi ćemo ući u EU, veoma brzo), nemojte nas još hraniti o nekoj uzvišenoj ljepoti kad stojimo do koljena u blatu siromaštva.Mnogi su izgubili onaj osjećaj stabilnosti, sigurnosti i pripadnosti koji pruža otadžbina,domovina, stoga onaj patriotski gubitak identiteta pokušavaju naći pod religioznim krovom zajednice. Zagovornik sam profesionalnih političara, zašto ne postoje škole za političare, zar je čovjek sposoban naučiti filozofiju a politiku ne.

      Otresite se svih strahova od nekakvih predrasuda, urazumite se i koristite taj razum u svakoj svojoj odluci, u svakom svom mišljenju, ne dozvolite da manipuliraju vašom vjerom, odlučite sami šta je krivo a šta je pravo u ovom moru laži.Znam da je teško, zato dovodi sve u pitanje, slušaj i uči.

      Ne dozvoli da utječe na tvoj izbor onaj slatkasti miris pečenja što se širi dvoranama predizbornog ludila.

 

S poštovanjem Vaš

 

Boris B. Iko

 

Homepage Uhren
Aktuelles Datum

Ovdje se ne rađa

samo da se živi

 

Ovdje se ne živi

samo da se umire

 

Ovdje se ponekad

i umire da se živi

Potočani iz ptičje perspektive