Ja bi birao ispravno ali kako?

    Poštovani i dragi prijatelji, pomozite jednom običnom smrtniku, političkom neznalici. Mislio sam da će završetkom izbora i ovo ludilo doći do kraja. Međutim ovo post ludilo mi je još luđe i nejasnije. Nikako ne mogu sebi objasniti ovu hegemoniju jedne strane, svejedno o kojoj strani pričam. Naravno i dva neprikosnovena Hegemona koja su na čelu tih strana.

    Mene zanima po kojim kriterijima sljedbenik jedne stranke postaje sljedbenikom,političkim istomišljenikom. Sebe smatram laikom i političkom neznalicom, stoga moji kriteriji biranja nisu relevantni, naročito kad je toliko veliki izbor kandidata. Tim više sam iznenađen, sa kojom sigurnošću sljedbenici jednog tabora, tako izjavljuju, pljuju po mišljenju drugog. Mene malo to iritira, kako je moguće da sljedbenici jednog mišljenja, mogu sa stopostotnom ispravnošću tvrditi kako su drugi neispravni i politički nesposobnjakovići. Odakle dolazi ta sigurnost u ispravnost sopstvene odluke, kad svi znamo i najveći umovi u povijesti su znali reći „Sad znam, da ništa ne znam“ Sokrat.

   Postoji li nekakav politički okvir biranja, objektivno biranje najboljeg, nekakav okvir koji bi izbjegao podlijeganje nekom šarmu ili odbojnosti. Nisam pristalica automatizama ni prihvaćanja odabira po vjerskom ili nacionalnom ključu. Držim se one podjele ljudi kao u onom filmu „dobar,loš,zao“. Pored svih senzora koje sam umislio da posjedujem, promašim u procjeni tako katastrofalno.

   Stoga, ne mogu reći da se divim tim ljudima, koji tako samouvjereno kažu za drugog lopove, lažove, nesposobnjakoviću, ali se čudim tom uvjerenju u ispravnost. Znam da ni jedna politička stranka nije „klub obožavatelja žena rutavih nogu“, nego političko okupljanje ljudi koje veže slična ili ista ideologija.

    Isto tako mi je jasno da je to okupljanje radi ostvarivanja političkih ciljeva, borba za vlast. Ne mogu da shvatim da ta vlast isključi sve senzore ljudskosti koje posjedujemo, odnosno želja za tom vlasti. Mnogi je doživljavaju kao zlatnu ribicu koja ima samo jednu zadaću da tim vlastodržcima ispunja želje kad to oni požele. Ali šta donosi nama sljedbenicima koji biramo tu vlast, ne čini li nas snobovima i vlastoljubcima ta prepotentna sigurnost u ispravnost svojih postupaka.

    Zaboravljamo da svi posjedujemo kičmu i hodamo uspravno, bez obzira na političku opredjeljenost, kao takvi bi morali imati univerzalne vrijednosti. Jasno mi je da svako stado ima svog vodiča, ali on ne određuje ni način niti vrijeme blejanja.

    Završio bi jednom pametnom od „Riblje čorbe“ dok su i oni bili pametni: „Ja na konju,oni dole, bog te jebo što me vole“

Boris B.Iko

    Identitet, nacionalnost i ostala slična obilježavanja su za mene isto kao one etikete na poleđini konzerve. Govore šta se nalazi u konzervi, koji sastojci ali o ukusu ne znate ništa. Male stvari koje život znače, su kao začini koji ukus daju. Tako i čovjek može se busati u prsa ali bez karaktera i duše je bljutav i neukusan.

Boris B. Iko

Sve se češće sjetim one,da su ljudi isto kao voće,što su bliži trulenju to su sve slađi.Čini mi se da je razlog što poslovno imam veze sa voćem ili su to ipak godine koje ako ništa povećavaju šećer u krvi.

Boris B.Iko