Juro i Šime II

 

    Čiča Juro bi stavljao i posljednju šahovsku figuru na svoje mjesto, popravljao tablu, da bude na sredini stola, ko da je prednost u šahu ako bude par centimetara vamo ili tamo. Muvo bi se oko sebe dok ne pronađe osječenu konzervu koja mu je služila kao pepeljara, stavio bi je na zemlju pored sebe i cigare sa svoje desne strane na stolu.

     Bile su to važne pripreme,kao nužnost kopanja rovova pred bitku,kad bi sve to završio,samo bi ispustio:

   - E,saš vidt kako Musa dere jarca –

    Barba Šime se samo smjeuljio, to što nije bio pušač,pa nije imao tih priprema kao čiča Juro, ali nije mogo da ne komentira,tu Jurinu pripremu:

   - Gospe ti Jure,moga si još mudante popravit –

    Čiča Juro bi se tu trgnuo i u maniru povrijeđenog desetogodišnjaka i obavezno prizivao strinu u pomoć, jer sve što se tiče religije bilo je pod kontrolom strine Mare:

    - Ne laj,Marooo evo ga suje –

    Meni nikad nije bilo jasno, ljuti li se čiča Juro zbog „mudanti“ ili zbog „Gospe“ koju je barba Šime spominjao. Dugo mi je trebalo da skontam da je to u stvari znak za strinu Maru, koja bi poslije toga dolazila i nosila rakiju sa stola. Čiča Juro bi brže-bolje nasuo još jednu sebi i Šimi a kad bi strina uzela rakiju, on bi joj još davo za pravo:

   - Nosi, nosi Maro, još će reć da sam ga napio pa zbog toga izgubio –

   Strina bi bez riječi zgrabila flašu ispred njih i izgubila se negdje u pravcu kuhinje. Čiča Juro bi se još jednom protego prije nego bi pomaknuo pijuna za dva polja naprijed. Šime bi uzdahnuo i zavalio se još dublje u stolicu, razmišljajući ko da će u sljedećem potezu dobiti mat. To je Juru izluđivalo:

    - Bogati Kasparov,oš pomaket figuru pa tek smo počeli,a vidi njega –

    Čiča Juro je za Šimu uvijek imao imena ruskih šahista jer je Šimu smatrao komunistom a to mu je često i govorio „koja si ti komunjara Šimo, rvat a komunjara“. Naravno za njega je uvijek bilo rezervisano ime Bobija Fišera, ne samo zbog činjenice što je bio amerikanac pa samim tim ljuti protivnik ruskim šahistima, nego što je važio za svjetskog prvaka u šahu koji nikad nije poražen. Šime bi ponekad kao nezainteresovano odgovorio ali je na primjedbu čiče Jure uvijek pomicao svoj prvi potez.

    - Samo ti pivaj batarelu,mučit ćeš bidan kad ti ja izujen bičve –

    - Laprdaj ti „Mao ce tung“,svedno te ništa ne razumijem, al ćeš ovo razumit „Šah“ –

    Tu bi čiča Juro likovo ko da je dobio partiju, Šime bi se samo nagnuo naprijed i utonuo u svoje šahovsko razmišljanje. Čiča Juro bi tu zgrabio cigare, uzeo cigaru i pripalio je, sa prvim dimom naslonio bi se udobnije u stolici kao da je sve završeno. Obično bi tu čiča Juro počeo razgovor, nešto što nije imalo veze sa šahom. Jednom bi bila strina Mara i njeno hrkanje, koje se već čulo iz dnevnog boravka i pored televizije koja je radila.

    - Čuješ ti ovo Šime, ko dizelka, nemeš ti zaspat naveče a sad da je probudiš, rekla bi „ko spava, jes ti lud Juro, pa nespavam“ a čuješ je –

    Barba Šime nije reagovao, povlačio je svoje poteze u glavi i nije mogo slušat još i čiču Juru a on valjda misleći da nije interesantan, mijenjao bi temu i počeo bi razglabati o sinošnjim vijestima. Znao je on da Šime neće na to odšutit, njemu je bila važnija politika i stanje u Rvatskoj od svega. A njihovo razglabanje o politici je bilo legendarno,sa svim mogućim zapletima i rješenjima. Politika zemlje u kojoj žive, toliko ih je interes ovala da mogu samo reći „ma sve su to lopovi, to treba pozatvarat“, ponekad „treba to sve istuć“. Al Rvatska politika, e tu nisu mogle promašit vijesti, da jedan drugom nisu govorili „jes čuo sinoć onog, koja je to komunjara“ ma treba sve to na goli otok. Jer za čiču Juru Goli otok je bio oličenje zla, nepravde.    Te godine 1999 u proljeće, dešavalo se mnogo toga u Rvatskoj i oko Rvatske da su čiča Juro i barba Šime jedva mogli stizat sa svojim komentarima. Uvedena je evropska valuta „Euro“,od strane Nato saveza bombardovana SR Jugoslavija/Srbija.

   - Jes ti vidio budala Šime, neće da potpišu sporazum, oće protiv natoa, eeee nato je to –

Kad nebi dobio odgovora od Šime, sam bi nastavljao čiča Juro.

   - Vidćeš,na kraju će im ostat samo beogradski pašaluk –

    Tu bi se Šime uključio u političko nadmudrivanje, dok je čiča Juro bio radikalan, Šime je bio liberal širokih shvatanja. A to bi u svakom slučaju značilo za Šimu da je čiča Juro „mulac“ a za Juru je barba Šimo bio „tokmak“ samo takav. Za čiču Juru je barba Šime bio komunjara ali blažijeg oblika,“tokmak“ koji nije znao da to jeste, dok je u njegovoj glavi postojao i teži oblik komunjare,a on ga je zvao „udbaš“.

    E ti nisu imali nikako prođu kod čiče Jure, nije ih mogo svarit a takav je bio seoski trgovac, sitni nakupac kojem je lova bila pamet i karakter. Baš taj trgovac Tomo znao je ponekad navratit dok su oni igrali neku od svojih igara a to je za čiču Božu bila katastrofa većih razmjera. Sreća njegova pa je Tomo rijetko imao vremena za tu njihovu dangubu pa je i rijetko navraćao.          Međutim čudno je bilo da i naša susjeda Kata, Šimina kata nije baš često navraćala, nije imala vremena il je razlog bio čiča Juro.

   - Beštija, Marooo beštija i to žešća –

   Govorio bi za susjedu čiča Juro, što vjerovatno na neki način nije prošlo neopaženo. A kako i bi,kad bi dolazila,jednom je vraćala metlu strini Mari koju je pozajmila a čiča Juro bi je na vratima dočeko:

    - Prevozno sredstvo ostavi ispred vrata,nemoj mi unosit u kuću – il bi joj u istom dahu dodo još i strinu:

    - Jes ti to došla da provozaš i Maru jedan krug –

    Takav je bio, a takvog ga je i strina znala pa se i nije puno obazirala na njegove opaske, samo bi ponekad dodala:

    - Daj Juro, đeš tako ženi reć, nemoj ti njega slušat – pa bi susjedu Katu odvodila u sigurnije dijelove kuće,što dalje od očiju čiče Jure.Nedovoljno ozbiljno shvaćen,čiča bi se opet okrenuo svom suigraču:

- Ajd Karpov oš povuć potez već jednom isukrsta ti – u istom bi se trenuo okrenuo da vidi da ga strina Mara nije čula.

- Muči Jure – Odgovorio bi barba Šime,ladan ko špricer,pa nastavio.

- Nemoj me brivat,ovo je meni gušt a ne brime – pa bi udarao rukom po stolu, ganjajući one seoske muhe, kojih je ove godine bilo puno i poprilično rano:

   - Ajme koja brekuja –

   - Šta brekulja, nema ovdje krava,gdje vidiš ti brekulju –

   - Koji si ti cukun,mulac bosanski, brekuja ti je muha –

   - Oooo Mao ce tung, izvini nisam znao, tokmak jedan, pomiči te figure, eto oko kralja ti se uvatio čelac, kolko te dugo moram čekat –

    Barba Šime bi odmahivao rukom, više se nije moglo diskutirat, moro je povuć potez pa bio on dobar ili loš.

 

 

Nastaviće se

 

 

Homepage Uhren
Aktuelles Datum

Ovdje se ne rađa

samo da se živi

 

Ovdje se ne živi

samo da se umire

 

Ovdje se ponekad

i umire da se živi

Potočani iz ptičje perspektive