Martin u Zagreb

     Halo narode, evo mene ponovo ali sada u obrnutoj situaciji, naime (Martin se vartio u Zagreb).Razlog moga javljanja je ta jebena predrasuda o nama Bosandžerosima, čim kročimo u Slavonskom Brodu sa onu stranu Save. Ma bilo je toga i prije, sjećam se onih dana kada smo išli svi u Sl. Brod mahom u kupovinu na pijacu, osjetila se i tada nekakva mala doza prepotentnosti i arogancije prema nama (hrvatima iz bosne) mada smo imali uvijek odgovarajuću količinu njemačkih maraka po džepovima.Možda je i to jedan od razloga, jer naši dragi susjedi su naviknuti da im mi radimo čitav dan za komad slanine i komad kruha. E moji dragi susjedi ta vremena su prošla, danas kod nas svaka baka ima zavezano u marami stotinjak maraka (eura ) neka joj se nađe.

     Možda nas sve to toliko i pogađa, zato što Hrvatsku osjećamo kao svoju državu više nego ikad a nismo u nju dobrodošli pa nas to para po duši i srcu ostavljajući duboke i bolne tragove. Kao što rekoh na samoj granici prvo razočarenje.

     Pored onih uobičajenih procedura "kuda idete" i "imate li šta za prijaviti". Odgovaram uljudno kako nemam ništa i onako uzgredno da idem na posao u Zagreb, nadajući se razumijevanju dotične «kurve» obučene u uniformu graničnog policajca vjerovatno iz Babine grede ili Piškorevaca. Hoćeš vraga, dotična dama, (ovo dama je diskutabilno) nekakvog generalskog držanja, valjda misleći da ima Al Kaponea (najveći kriminalac koji mi je poznat ) pred sobom, procijedi kroz zube onako suho " otvorite prtljažnik ".

     Otvorim ja prtljažnik, kad ono vrećica paprika prva na udaru. Tako ona (granični djelatnik ) pretura po stvarima i naravno nađe nekakve kobasice, komad slanine i još nešto suvog mesa. " Šta je ovo " prvo što me je upitala.

     Nećete mi vjerovati ja hladan ko špricer "Eto gospođo to vam je najnovija exstazi droga, najnovija na tržištu ovi glupi bosanci plaćaju paretine za to pa ja pomalo švercam, eto koliko tu ima 3 do 4 kile suvog mesa pa ću se obogatiti".

     Gospodine nemojte se zezati od 01,01,2009 nije dozvoljeno prenijeti ni grama mesa preko granice, za ovo ćete platiti kaznu i baciti meso ili ćete vratiti u BiH.

" Kako vas nije stid " i dalje sam bio neobično hladan, nimalo uzrujan " pravite problem oko 3 kile mesa dok vam preko Save prevoze kineze trajektima i pune čamce droge, kao čuvate državu od zaraze a te države možda nebi ni bilo da nije bilo bosanskih hrvata, znate li koliko je žrtava palo u domovinskom ratu a rodom je iz bosne itd.............."?

"Pođite zamnom " bio je jedini odgovor, došli smo do vage i točno 3,7 kg suvoga mesa je navedeno u protokolu. Osim toga ja sam ti uveden u arhivu kao švercer (daj bože da interpol nije obaviješten) i morao sam čekati preko jednog sata, zašto, to samo bog zna.      Bogovi na graničnom prijelazu su tako htjeli.

I tako poslije vraćanja ponovo u bosnu (nisam htio baciti meso) i izgubljenih barem dva sata, nalazim se na auto-putu lijepe naše prema Zagrebu.

     Kontam ti ja u sebi, e moj Borise ostaćeš ti glupi bosanac ma koliko se ti trudio da pričaš purgerski naglasak.Ljudi pljuju po tebi ako si napravio najbolju kuću (kao većina bosanaca u hrvatskoj ) ili ako si propala pijandura, samo što te ljudi kao pijanduru popljuju nekako otvorenije. Tako prebirem ja po svojim susjedima nebi li otkrio netrpljevio ponašenje prema nama bosancima u mojih 15 godina u Zagrebu. Došo sam ti do zaključka da smo ti mi priča za sebe (hrvati, katolici ) mi jednostavno mrzimo sve oko sebe, pa vjerovatno i sami sebe. Kako drugačije objasniti mržnju skoro čitave hrvatske (većina) prema hercegovcima, valjda zbog tajkuna i para. Pa kako objasniti bolesno rivalstvo između Dinama i Hajduka (mislim navijača) s time i čitava dalmacija, ništa bolje nije odnos ni Slavonije prema Zagrebu i obratno.Pa mi pljujemo po Tompsonu kao da je srbin, a čovjek pjeva da voli svoje (one prve pjesme nećemo uzimati kao mjerodavne jer su nastale u takvom vremenu, ratnom).

A da vam ne pričam o odnosu prema hrvatima iz bosanske posavine i tako u nedogled kao jedan začarani krug. Vidim ja da nikako izaći iz toga kruga nego kažem sam sebi, e moj Borise u svakom žitu ima kukolja tako i kod nas i odlučim ništa ne pokušavati mijenjati u svojoj sredini nego pokušati joj se prilagoditi koliko to mogu (govoriti tisuća a ne hiljada i samo u određenim trenutcima slušati narodnjake), jer znam da će se moj sused Miroslav obradovati mojoj šljivovici i čvarcima više nego ja i smijaćemo se krkanima koji su opterećeni predrasudama.

    Zaklinjati se u Ćiru Blaževića i vikati sami sebi, žuja je zakon.

 

Boris B.Iko

 

Homepage Uhren
Aktuelles Datum

Ovdje se ne rađa

samo da se živi

 

Ovdje se ne živi

samo da se umire

 

Ovdje se ponekad

i umire da se živi

Potočani iz ptičje perspektive