ODLAZAK U SSBiH (odlazitis naguzitis)  I

     

     Čitajući knjigu „Nacionalni park – Srbija“ dobio sam neodoljivu želju da svojim riječima opišem stanje u državi u kojoj sam rođen. Više će to biti autobiografsko opisivanje doživljaja od samog odlaska pa do godišnjeg povratka korijenima. Međutim, danas je struktura društva promijenjena, od mog odlaska, pa ću morati prilagoditi moje pisanje današnjoj strukturi.   Naime,danas je u Socijalističkom Savezu Bogalja i Hulja (u daljnem tekstu BiH) oko 99,9999 % visoko obrazovanih stanovnika, pa ću pokušati bar nazive važnijih pojmova prevesti na latinski (govornikus kakos hoćus) kako bi našoj visoko obrazovanoj klijenteli iz Visokog ili Bugojna (u daljnem tekstu VOKViB) dočarao ono što sam htio reći. Nadam se da će mi to i uspjeti, Bože pomozi (sad me zovus-kad se jebus ne zovus).

    Ja sam običan građanin (građanus gologuzus) koji se u vrijeme Jugozoika (davnus vremenus raspadineum) vrijeme vladara (cezarius Atonius Markovićonius) otišao trbuhom za kruhom tj. Zapadno (zapadus trulus) od drage nam naše SSBiH (rodnus grudus povratikus). Osvrnuću se samo na kratko, na sam odlazak (exodus pičkus kukavičkus). Naravno zbog ne posjedovanja odgovarajućeg obrazovanja kao VOKViB, pojavila se teškoća kod pronalaženja odgovarajućeg radnog mjesta (komunistus rezervitis lizoguzis).  

    Kao takav dolazim u zapadnu Evropu (zapadus trulus) zapošljavam se kod poslodavca (zapadus germanikus tivtuz). Pokušavam što brže naučiti jezik (blebetalos germanikus), kako bi povećao standard (kurčitus pred drugimas), što mi relativno brzo i uspijeva s obzirom na VOKViB. Što naravno ima veliki uticaj na plaću (mizerija jadikus), povećanjem standarda (kurčitis pred drugimas). Naravno povećavanjem plaće (mizerija jadikus) stvoreni su uslovi češćeg dolaska u BiH (rodnus grudus povratikus) o kojem želim da Vam pričam.

     Naravno već je odavno sve spremljeno,spakovano u auto (kurčitis autos bemveus) kratko rečeno spremno na polazak. Poslije završenog posla, treba sačekati (nije obaveza) ženu (građanus saputnicus gologuzus) i djecu (pikolos građanus gologuzus) zavisno koliko komada imaš. Vožnja ti prođe kao u nekom transu, ne osjećaš umor, odmotavaš slike dobrodošlice (malos sutrus radovituz), prvu polovinu razmišljaš da nisi nešto zaboravio u (zapadus trulus) , tako prolaziš granice kojih zapravo više nema i iza sebe ostavljaš taj svijet koji se tako okomio na nas, jer nas je zavadio da bi se tukli zbog tamo nekakvih prirodnih dobara koja se nalaze u lijepoj našoj BiH (rodnus grudus povratikus). Nisam ni primijetio da sam već ušao u Sloveniju (srbus guzis slovenus). Prešli smo granicu bez stajanja, e tu me već počinje hvatati nostalgija (plačkus za rodnus grudus). Nedostaju mi ona lijepa davna vremena iz Jugozoika (davnus vremenus raspadineum) kad si morao čekati po nekoliko sati da bi ušao u tako lijepu državu, ljepote koje smo vidjeli tek kad ih više nismo imali.

     Ona vremena kad te dočekivao nadrdani carinski službenik (drndus murius pauza) sa osmijehom koji je bio samo njemu poznat, onim umiljatim glasom pitao „Šta imaš za prijavit“ i ono cvrkutavo „Otvor gepek, odma“. Bio si sretan što si naišao na njega, jer se na tom graničnom prijelazu mogao naći i divljeg carinskog službenika (Nervozus Šikanorum pauza) koji te mogao veoma brzo privesti do auta milicije (plavus ijuiju mupus) a oni kako smo ih zvali narodna milicija (anđeus u plavus) ili stručnije (Mupus murius). Tek tada si morao izvući i posljednju kartu i nahraniti kako (mupus murius) tako i (Nervozus šikaronum pauza) sa specijalnom hranom koja se spremala baš za ovakve situacije. Ta hrana je bila nekakva vrsta sendviča, jedna strana se zvala „Daj da popolovimo“ a druga se zvala „Ljudi sutra radim“ ova druga strana je bila vidno mekša i dobro natopljena. U sredini te dvije kriške se nalazio dobar komad šunke što se zvala Mito (Mitus). To je bila specijalna vrsta šunke, nju su jeli svi narodi i narodnosti, bez obzira na vjeru i političko ubjeđenje.

    Zanimljivo je reći da su svi nadrndani carinski službenici bolovali od iste bolesti što se zvala „Pauzofilija“ (ljubav prema izlaganju građanina (građanus gologuzus) bezrazložnom čekanju). Da bi se izbjegla zaraza, najbolje je veći komad šunke što se zove Mito (mitus) zamotanu u celofan da se ne vidi i predati bez one dvije kriške nadrdanom carinskom službeniku ili (mupusu muriusu) učinak je isti,dreknuće umiljato „Ajd vozi“. Nema više tih ljepota dobrodošlice, da nemaš potrebu da natočiš gorivo u auto i obaveznog uzimanja vinjete (porezus na budalus) kroz Sloveniju (srbus guzis slovenus) ne bih ni zaustavljao. Na crpkama te dočeka lice čudnog primata, iza kase lice je imalo dva oka, dva uveta i jedan jezik, vjerovatno je zato malo pričalo, onim svojim okicama samo je skaniralo sve što je bilo u vremenu i prostoru. Meni je nepoznat naziv za tu vrstu ali ja sam ih nazvao (Srbus hoćus bitus slovenus).

    Nećete vjerovati, nisam pojeo ni jedan kokošiji batak u saftu, onako u vožnji, a već sam bio na izlazu iz te države. Vjerovatno je to razlog moje brze vožnje ili veličina te države kroz koju sam upravo prošao. Nisam uspio ni srknuti par gutljaja kafe, kad između kućica iskače službenik skakač (kontrolikus vinjetus) kako bih vidio jesam li na ulazu kupio vinjetu (porezus na budalus). Uljudno sam pokazao pasoše (ćages prekos granicus) normalni carinski službenik (drndus pasaportus), pogledao je u pravcu lijepe nam naše, što je trebalo biti znak da mogu dalje nastaviti. Srce je puno, sad smo svoj na svome, ko nam može išta imamo svoju državu, osmijeh se vratio i pored umora i nekoliko fleka na košulji od piletine i kafe. Vrijeme je da kao gospoda malo protegnemo noge, popijemo kafu (enerđi za starus osobus). 

     Sjedeći na terasi nekakvog odmarališta uz auto-cestu, promatrao sam veselu grupu građanina (džabalebarus kradus) dok su sakrivali nekakvu kuglicu ispod nekakvih čaša, zanimljiva igra ali je znaju igrati samo jedan mali broj nas koji tu staje, vjerovatno zbog svojih teških pravila. Nedaleko od njih veselo je skakutao goluždravi penzioner (Penzos vulgaris)  oko kontejnera igrajući neku igru samo njemu znanu.

     Poslije pregleda pasoša od strane službenika (drndus pasaportus), krenuo sam put mosta, preko vode do slobode, do svoje SSBiH (rodnus grudus povratikus). Krv navrela u obraze, što od blizine rodne grude što od televizije koje nisam mislio prijaviti na carini. Onaj osjećaj od Jugozoika pomjerio se samo nekoliko stotina kilometara južnije ali je tu, ponovo sjedi u grlu i čeka. Ovdje na granici nailazimo na jednu podvrstu nadrdanog carinskog službenika koja se zove Mrki nadrdani službenik (mrkus drndus pasaportus). Ova vrsta je specijalno trenirana da namirišu sve vrste tehnike, čokolade i sve vrste deviza zapadne Evrope (zapadus trulus). Kod ovih službenika primijećeno je da boluju kronično od pauzofilije, od pokušaja dugogodišnjeg liječenja došlo je nepoželjnih efekata u govoru ovog službenika. Tako od deset rečenica koje je prije upotrebljavao, došlo je do smanjenja na osam, pa je umjesto „Šta imaš za prijavit“ i „Otvori gepek“ nastalo „Prijavit,otvori da vidim“. Na svu sreću od svih osobina koje je zadržao od službenika u Jugoziku je podmitljivost.

Tako čekajući dok su pored nas prolazili Vojni penzioneri (Penzos militaris) i Invalidski penzioneri (Penzos apotekus) jer su svojim zaslugama u ratu dobili eksluzivno pravo da prelaze granicu kad im se ćefne i kako im se ćefne (ovo je stari turski naziv za pušite k...c).

     Mrki nadrdani službenik (mrkus drndus pasaportus), samo me odmjerio od glave do pete i promrmljao „Nemože to tako,štas mislio“ ja već dresiran na komandu dreknuo sam ženo (građanus saputnicus gologuzus) daj onaj sendvič od one šunke Mito (mitus) i poslušno ga predam mrkom nadrdanom službeniku. Nije me ni pogledao, otvorio je i pogledao između kriški i ponovo promrmljao „Tanko ovo, jesi stisno“ što je trebalo značiti da je bio nezadovoljan sa šunkom Mito (mitus). Bez ikakvog stida (vrsta bakterije kojom se pokušavalo zaraziti čitav državni aparat ali bez uspjeha), tražio je da pojačam šunku Mito (mitus). Još uz glupo dodavanje, u tebe je puna kesa ti imaš gotovine (rijetka biljka sa evrićima umjesto listova), bio sam prinuđen da ubacim još šunke Mito (mitus). Uz nekoliko čokolada i prekonekoliko evrića, koliko je koštao ulaz u SSBiH (rodnus grudus povratikus), krenuo sam pod budnom smotrom mrki ulični pandura (mrkus mupus murius ) put svog toplog doma.

 

    Sljedeći put ću Vam ispričati moje viđenje sa sitnim domaćim kriminalcima (glavus obrijanus) i kako ja vidim njihovu suradnju sa pokvarenim političarima (smradus bezscrupulozus) sa malim osvrtom na podmitljive doktore (Primarijus mitus).

 

Pozdravlja Vas

Boris B. Iko

 

ODLAZAK U SSBiH (odlazitis naguzitis)  II

     

     Poštovani sugrađani (zajednus est najebandus) predivne nam naše BiH, kako sam Vam obećao evo mene ponovo. Ko je čitao u prvom dijelu objašnjenje zbog čega ovaj prevod na latinski (govornikus kakos hoćus)znaju o čemu se radi, oni koji nisu moraće pitati ovu prvu grupu ili ćete morati pročitati dotični tekst sami.

      Kao što znate uz budno oko mrkih uličnih policajaca (mrkus mupus murius ) došao sam sretno do svoga doma (rodnus grudus povratikus) Nećemo više govoriti o odlasku nego o samom dolasku (povratikus pičkus kukavičkus). Poslije nekoliko crnih kafa (enerđis trinkus starus osobus) uputio sam se put našeg dragog nam grada da u kafiću popijem još koju, da bi se konačno polumrtav vratio na spavanje.

    Elem hoćeš vraga (kontras est svemogućos) na samom ulazu u grad ispred mog auta (kurčitis autos bemveus) iskoči nekakva čudna vrsta primata. U prvi mah sam pomislio da je po svojoj vitkosti službenik skakač (kontrolikus  vinjetus) ali sam odmah primijetio da dotični službenik uvijek djeluje sam i nikad na ovim prostorima čak i u vrijeme parenja, dok je ova vrsta djelovala u paru. Osim toga ova je vrsta imala nešto u ruci, ličilo je na nekakvu izraslinu na ruci, koja se može otklonuti samo kiruškim putem (sjeci kesas sa čakijus), što će se kasnije ispostaviti da taj ugnjojeni čir napada samo tu vrstu a zove se radar (šoferus jest najebandus). Uljudno sam izbacio žmigavac (sad trepus,pa netrepus) i stao skoro na putu,što naravno njega nije interesovalo. Tek sad sam primijetio da su ovu vrstu u Jogozoiku (davnus vremenus raspadineum) zvali mupus murius, međutim odavno se mislilo da je ova vrsta izumrla. Sve naznake su odavale da se radi o jednoj podvrsti koja je nastala vjerovatno raspadom Jugozoika.      Lovili su u paru, jedan je bio u autu koji je veoma ličio na auto milicije (plavus ijuiju mupus) iz Jugozoika, dok je drugi ležeći u kanalu ili čučeći u grmlju sačekivao žrtvu (jaojao građanus gologuzus). “Dobar dan“, ovo nije bio samo znak raspoznavanja, ovo je bio ogroman korak za civilizaciju ako uzmemo u obzir vrstu mupus murius iz Jugozoika koja je u znak raspoznavanja drečala „Oš da te ošamarim“, „Daj pasoš“ ili „Dođi sutra kod sudije za prekršaje“. Znao sam da nije vrijeme parenja ali su djelovali u paru i znao sam da će se tu pred mojim očima i Opariti (neodoljiva želja za parama/markice,evrići,dolari).

    Poslije uljudnih riječi raspoznavanja zatražio je od mene saobraćajnu dozvolu (ličnus kartus et autos) pa nastavio imaš li prvu pomoć,imaš kuku, dozvolu za prvu pomoć, dozvolu za kuku ne stariju od šest mjeseci, ovjerenu kopiju dozvole za prvu pomoć ne stariju od šest mjeseci, ovjerenu kopiju dozvole za kuku, dozvolu za vožnju tereta na dotičnu kuku ne stariju od šest mjeseci,dozvolu za vožnju tereta u BiH na dotičnu kuku ne stariju od šest mjeseci,ovjerenu kopiju dozvole za vožnju tereta u BiH na dotičnu kuku.Taman sam se bacio na traženje dozvola kad čujem „Kud žurimo gospodine“, ovo je malo teže prevesti na latinski jer ima dvojno značenje, kao (jaojao građanus gologuzus) a može i (ogulitis građanus gologuzus) što je velikim dijelom zavisilo od raspoloženja ove podvrste mupus murius. Ne žurim nigdje, ako niste vidjeli mene je obišlo par auto,aludirajući da su i brže vozili po svim logičnim zakonima fizike.

   Greška, moja velika greška (glupanus ispravljus krivus drinus) , kasno sam shvatio. Tek sad sam shvatio da je ova vrsta odlučila da baš sad dođe do oparenja, čudno je da u prirodi obično za uspješno  o-parenje potrebna prisutnost mužjaka i ženke ova vrsta mupus murius htjela je da se opari i pored toga što su bila dva mužjaka. Našao sam se u neugodnom položaju (vulgaris naguzis) ali se nije moglo izbjeći. Očito je ova vrsta mupus murius u svoj ritual oparenja vješto uvlačila i žrtvu (Jaojao građanus gologuzus) koju bi trenutno ulovila. Vidno zatečen i iznenađen ovom željom za oparenjem koju nisu više ni skrivali, samo sam tiho izustio „Može li 20 markica, žurim“. Idi dogovori se sa mojim partnerom, ali neću da imam problema sa komandirom (mupus murius sa čvarkos). 

     Naravno brzo sam platio da ne gledam ove scene oparenja,  (naši južni susjedi su imali za ove scene poseban prevod, (vulgaris krkenzi). Izbacio sam lijevi žmigavac (sad treptus,pa netreptus) i što sam mogao brže da napustim mjesto oparenja (placus vulgaris sodonium). Tek sad sam se sjetio o kojoj se vrsti radi, radilo se o rijetkoj vrsti mupus murius, takoreći o podvrsti o kojoj se uveliko pričalo ali niko nije imao dokaz o postojanju. Eto i ja sam znao da se radi o rijetkoj vrsti mupus murius koja se zvala (bosnium est volus kovertibilnus markicus), ali ni ja nisam imao dokaze.

    Brzo sam došao do kafića,nigdje nikoga , samo je nekoliko primata posebne vrste koja se zove kladioničara (glupus nadus u parus) izlazilo iz kladionice (dobijus malos morgenum). Nisam htio da se zadržavam jer ova vrsta je toliko stidljiva ako nije u društvu iste vrste ona bi najradije bila nevidljiva. Mada je i kod njih primijećeno čudno ponašanje u vrijeme  o-parenja, očigledno je taj ritual toliko rijedak, pa se pripadnici te vrste uglavnom kreću bez ženki. Međutim kad dođe do oparenja, zanimljivo je da niko do danas nije vidio sam čin oparenja, ali poslije čina oparenja mužjaci su toliko bučni i žele svim silama pokazati da je došlo do samog oparenja da su ostale vrste vidno skeptične. Polako sam se uputio prema gradu, sa lijeve strane sam prolazio piceriju (vulgaris njamnjam u pijatus) malo dalje je bila apoteka (drogarinerijum za babus i djedus).

    Moj cilj se nazirao u daljini,htio sam popiti kafu (enerđi trinkus za starus osobus) na svom omiljenom mjestu,na terasi hotela (kućus na cestus). Volio sam to mjesto, na njemu si mogao sresti seljaka (humus seljakus), tako isto i gradske  seljake (urbanus seljakus). Nedaleko od njih su sjedili pokvareni političari (smradus bezscrupulozus) koji su uvjek nešto šaputali na uvo velikom ugostitelju (drpus maximum) do njihovog stola su bili sitni domaći kriminalci (glavus obrijanus) bili su tako blizu ali nikada nisi znao sjede li skupa za istim stolom ili ne. Zanimljivo kod ove vrste ne postoje dokazi ni u vrijeme oparenja radi li se o istoj vrsti ili ne. Ove tri vrste imale su nešto zajedničko,u lov su išli samo mužjaci,kod oparenja su viđeni isto samo mužjaci, ženke su vješto skrivali po kuhinjama,špajzovima, dječijim vrtićima. Zajednička im je i izraslina, neodređeno u desnoj ili lijevoj ruci, bez mirisa i ukusa ali je ispuštala neartikulisane audio znakove od kolceta do pete simfonije, sve tri vrste su je zvali mobilni (zvrndus non-stopus). Ponekad su navraćali i veliki kriminalci (kriminalikus maximum) koji su bili i prirodni neprijatelji sitni domaći keiminalaca (glavus obrijanus), tad bi se primijetila vidna užurbanost kod glavus obrijanus i strah jer se kriminalikus maximum hranio njima. Htio sam naći slobodno mjesto za mene odakle mogu vidjeti sve vrste,jer me zanimalo njihovo ponašanje kod oparenja i samog komuniciranja među vrstama. Samo što sam uspio sjesti pored mene se stvorio konobar (drpus pikolos) , pitajući me šta ću za piće. Očito je trebalo doći do oparenja, jedna vrsta podvitljivih doktora (prima-rijus mitus) vidno nervozna šetkala je između stolova. Ako bih morao ovu vrstu uporediti sa pticama, onda bi najbolje odgovarali paunovi jer i ova vrsta je svojom lepezom titula opčinila žrtvu, tako pod hipnozom žrtva (jaojao građanus gologuzus) obično nije pružala nikakav otpor.

    Osjećala se hektika pred samo oparenje, koja se iz trenutka vidno i povećavala, ništa se nije moglo primijetiti osim povišene aktivnosti mobilnih (drndus non-stopus) između vrsta pokvareni političari (smradus bezskrupulozus) i sitni domaći kriminalaca (glavus obrijanus). Sve do trenutka kad je veliku ugostitelj (drpus maximum) dreknuo „Mala, donesi jednu rundu“, ovo Mala je (drpus pikolos sa rupus) a ovo rundu je značilo, oko dvije flaše viskija, par litara rakije, bocu konjaka, vina tri vrča, jedno četir gajbe piva,pjenušaca u neodređenim količinama i jedno pet ovala mrtve prirode, što prasići,jagnjići, batačići, ćevapčići i nešto malo želeniša.Svi smo znali da je došlo do oparenja, niko nije imao dokaze ko skim,kako skim,gdje i skim,niko nije vidio ništa niti čuo.Ali smo znali da je došlo do oparenja, smijanje i deranje su pojačali za nekoliko decibela.  U tim trenutcima konobari (drpus pikolos) su imali pune ruke posla, nisu stizali poslužiti nekoliko gostiju (trinaestos prasos) koji su sjedili za šankom (šank je inače riječ kojom se služe eskimi,u slobodnom prijevodu znači kao veliki sto za one koji imaju hemoroide pa ne mogu sjediti normalno). Inače šank je gnijezdo gdje se sakupljaju  Male (drpus pikolos sa rupus). Jedino je podmitljivi doktor (primarijus mitus) nervozno šetkao među stolovima, vidno gladan jer je razapnuo svoj paunov rep od titula, vjerovatno je markirao žrtvu. Ponekad podmitljivi doktor (primarijus mitus) ima osobine lešinara, ali nije pravilo , pa bi se svom silom obrušio na mrtvu prirodu koja bi bila na stolu kod velikog ugostitelja (drpus maximum), ali nikada nije napadao samoinicijativno, uvijek je čekao znak od drpus maximum.

    Razgledajući različitost ove moje gradske faune ugledam svog prijatelja A.B.Č – og. povratnika (bjeganus trulus zapadus) kako sjedi/stoji za šankom, što zbog hemoroida (grožđes na šupkos) što zbog Male (drpus pikolos sa rupus). Koja se vidno kikotala, očito je i ona bila za oparenje, ova vrsta nije imala mužjaka nego se oparivala sa gostima (trinaestos prasos). Moj prijatelj povratnik je i biznismen u BiH (profitus bosnikus tivtuz), što je ostavljalo dojma kod konobara (množina za drpus pikolos) i Male (drpus pikolos sa rupos). Poslije uobičajenog pozdravljanja, rukovanja,ljubljenja, vatanja, grlenja, tapšanja, milovanja, pa gdje si šta ima (ovo je opet Eskimska skraćenica koja je zaživjela na ovim prostorima a znači otprilike; gdje si pederu (mlogos voles dupetaria), bolje da niste ni dolazili, kad si već tu ajd plati piće, šta si se stisno. Međutim kod prijatelja (dabogdas crknus) nema tajni, tako smo odmah prešli na priču o oparivanju i mogućnost oparivanja. Moram istaknuti da je želja za oparivanjem naročito izražena kod mužjaka, negdje u spirali gena (sitnus federikus iksanos) ta želja je djelovala samostalno i neočekivano.Kod ove vrste nije postojala mogućnost međusobnog oparivanja.     Moram naglasiti da ova vrsta primata povratnika (bjeganus trulus zapadus) pa još biznismen (profitus bosnikus tivtuz) stalno pjevuši o ljepotama života u BiH.Naravno ova vrsta se isključivo hrani jadima i neimaštinom ostalih stanovnika (građanus gologuzus), a toga je bilo u izobilju na ovim prostorima.Dok smo mi tako razgovarali pored nas je prošla gologuza umjetnica (moram objasniti ovo umjetnica,opet smo uzeli ovu riječ od Eskima,jer smo bili selo,grad, država, narod, pobratimi sa Eskimima, a značila je; da osoba koja nosi ime umjetnica ima na sebi umjetne sise,umjetno dupe, umjetne zube, umjetnu kosu, umjetne nokte, umjetne trepuše. Na ovim prostorima ovakva umjetnica se zvala jednostavno pjevačica (vrisca dupetarija). Kod ove vrste je značajno da se mogu oparivati sa svim vrstama i to više puta. Ako Vrisca dupetarija osjeti mogućnost oparivanja, još nije nađena granica do koje ona nije spremna ići. Zanimljivo je da je pjevačica (vrisca dupetarija) prirodni neprijatelj sitnom domaćem kriminalcu (glavus obrijanus) tako isto pokvarenim političarima (smradus bezskrupulozus) te se njima hranila. Zanimljivo kod ove vrste je da za vrijeme oparivanja ako bi za žrtvu našla velikog kriminalca (kriminalikus maximus) odvlačila ga u svoje gnijezdo ili bi njegovo gnijezdo prisvojila kao svoje i tu ga jela danima, mjesecima pa i godinama. Jedina vrsta koja je odolijevala svim napadima je veliki ugostitelj (drpus maximus) i konobar (drpus pikolos). Vrisca dupetarija nije imala prirodnih neprijatelja, osim svoje vrste, tako da su jele jedna drugu. Zanimljivo kod ove vrste je što kod njih nije važio ona Newtonov zakon (Isac Newton, veliki fizičar bez zajebancije) da teže stvari brže padaju.Kod pjevačice (vrisca dupetarija ) je sasvim suprotno što je lakša, brže je padala.

    Vrijeme je odmaklo,fauna je osjetila zov gnijezda svog,a mene je (h)umor već savladao. Uljudno sam pozdravio sve vrste,dajući im do znanja da danas nema ništa od oparenja, bar što se mene tiče.

 

   Htio sam se još osvrnuti na radno mjesto i vrijeme od podmitljivog doktora (primarijus mitus) i sam život medcinskih sestara (zvrk medikus).Moraću Vam opisati i moj susret sa općinskim šalterskim službenicima (nervozus pauza šikaneria) međutim o tome drugi put.

 

Originalna ideja;“Nacionalni park – Srbija“

 

Pozdravlja Vas

Boris B. Iko


Homepage Uhren
Aktuelles Datum

Ovdje se ne rađa

samo da se živi

 

Ovdje se ne živi

samo da se umire

 

Ovdje se ponekad

i umire da se živi

Potočani iz ptičje perspektive