Ko svježa humka bez nadgrobne ploče
usamljenik jadni ko da sam u krvi
taj osjećaj samoće, bokalom mi toče
a on me ubija, on me mrvi.
Surovom me putu ta sudbina vodi
ranjeniku ravan, od nezaraslih rana
proklinjati Boga, zašto me on rodi
na mom putu biće uvijek crnih vrana.
Gavranovi crni na mojoj žici života
gledaju me tako hoću li ja stati
odavno bih stao, al me je sramota
al vi gladni lešinari nećete to znati.
I svi će se pitat, kuda, čemu on to teži
i kad mu je teško ponekad se smije
ponosan prkosim, a možda se bježi
iz paklenog gnijezda otrovne mu zmije.
Kažu savjest,od rođenja počeo da stenje
gurnuli ga u razapetu mrežu strasti
proklinjao nekad svu tu pravdu i poštenje
i tu iskopanu jamu bojeći se u nju pasti.
Skrhan tako,ko trudnica od bolova ječi
odgovornost teška što pred sobom guta
nenaviknut molit,da na koljenima kleči
tvrdoglavom objasniti da skrene sa puta.
U životu cvijeća nigdje,samo gole grane
a ja željan raskošnih nebeskih njiva
obojite ih u crveno a zovite ih vrane
i nemojte usamljeniku zabranit da sniva.
Boris B. Iko
Da poletiš, želio bi
Preko vode i krovova
Sve da vidiš,volio bi
Gdje nas vodi ludost ova.
Ne diži se ti na prste
Ne proteži svoga vrata
Budi uvijek volje čvrste
Pronaći ćeš i ti brata.
Ko da čuješ nekog glasa
Tu je negdje preko Save
Duša ti se zatalasa
Al to nisu riječi prave.
Da nestaneš u tom trenu
Jer ne shvataš zašto pale
Kud da ideš,gdje to krenu
Kad pobiju sve te ideale.
Dižeš oči, bacaš preko
Ušima se,ti šuljaš polako
Nigje brata,da ti javi neko
Nego ti se smije, onako.
Ja sam Vaše gore list
Sa kruhom,na Vas ja bi čeko
Što pljujete, kad sam čist
I da smo braća, ko je reko?
Boris B. Iko
Već odavno škripe kapije stare
Zaboravile skoro te srećne dane
Kada su gledale te naše bećare
Pjesme njihove sve dok ne svane.
O, kapijo od željeza kovanoga
To škripanje postaje ti tiše
Nemaš igre i smjeha onoga
A sadašnji ti sjaj ne blješti više.
O, kapijo zašto si se objesila
Ostani jaka i ponosna budi
Ti cviliš a rado bi se veselila
Nemožeš sama, trebaju ti ljudi.
Ne boli mene ova boja što pada
Samo da čujem ja zvuke šargije
Zato vam ja škripim i cvilim sada
Još jednom stari život damije.
A ljudi tvoji negdje su daleko
Niko sa bunara vode da se napije
I izvornu pjesmu da počne neko
Želje su jedne satare kapije.
Boris B. Iko
Ovdje se ne rađa
samo da se živi
Ovdje se ne živi
samo da se umire
Ovdje se ponekad
i umire da se živi
Potočani iz ptičje perspektive