Zašto mi kradete jesen
I otrešeno šarenilo
Kao utjehu
Žurno
Gurate u crne plastične vreće
Koje će Bukowski
Već negdje daleko da odnese
Da,da taj Bukowski
Kojeg često prizivate.
Jebite se jednačine s dvije nepoznate.
Taman posla
Nećete me diskusijom poniziti
To nisu blentavo zgužvane utjehe
Koje su beznačajno razasute
Na tlu predrasuda
Gdje je najprirodnije
Biti neprirodan.
Zašto mi kradete jesen
Lažeći izvještačeno
Da su laste izgubile kompas.
Folirate,da neće doći
Uzaludno moje šarenilo
Prekrivate jednoličnom,ljepljivom masom
I mehanizam podešavate na kraj.
Oprostite gospodine Bukowski
Mi ne živimo u simbiozi
Realnih mučenika
Zato,istresite to šarenilo
Koje ste ugurali u lakoću svojih fraza
Jer niste upućeni
Da je baš to šarenilo
U nekakvoj određenoj vezi
Sa mojim neodređenim osmijehom.
Ne kradite mi jesen
Gospodo,
Jer je sve što imam
Ispred hladne, sive zime.
Boris B.Iko
Gdje si,
Javi se.
Kažu mi
Kad bi od postanaka Univerzuma
Do danas
Sveli na jedan dan
Početak čovječanstva
Bi se desio
U zadnjoj sekundi.
Ali mi nisu rekli
Kako da te nađem
Ljubavi moja
U tom trenutku postojanja.
A znam,
Da si tu...
Boris B. Iko
U ovom svijetu snova
Gdje se istodobno divim i bježim
Od vlastite sjene
U ovom labirintu
Smiješno je tražiti utočište
Dok ste dio cjeline
U ovom zagonetnom svijetu
Gdje se tajne javno kriju
Iako nemaju prava ni ovlaštenja za to
U ovom vremenu
Gdje se svaka priča pretača u ideju
Čak i vrijeme,postaje sporedno
Jer se pretvara u smetnju
U ovoj ludnici
Gdje su svi tvoji i ti njihov
Čak se dive i bezdanu tvog jada
Jer su zaboravili
Da djeca plaču kad ih se promatra
Pred razbijenim ogledalom odlika
Hura, ako si online
Zadovoljstvo konačno postaje navika...
Boris B.Iko
Ovdje se ne rađa
samo da se živi
Ovdje se ne živi
samo da se umire
Ovdje se ponekad
i umire da se živi
Potočani iz ptičje perspektive