Vjeruješ li u reinkarnaciju?
Kad bih mogao ponovo da se rodim
Ja bih se rodio u tvome vremenu
Samo, bio bih smjeliji
Bio bih direktniji
Bio bih hrabriji
Bio bih divlji
Najmanje bih uzmicao
Gledao te iz prikrajka
Sklanjao pogled sa tvojih očiju
Izbjegavao mjesta gdje dolaziš
Branio se glupošću
Stidom
Kada bih mogao ponovo da se rodim
Ja bih se rodio u tvome vremenu
Smjeliji
Direktniji
Hrabriji
Divlji
Otimao bih te zaboravu
Vodio bih te na mjesta koja voliš
Pričao o mome snu gdje žarko živiš
Gdje te ljubim
Gdje te volim
Gdje mi obnažena hodiš
I tvoja me čednost po ustima žari
Dok srcem obuhvaćam sve te čari
Samo kad bih mogao ponovo da se rodim
U tvome vremenu.
Boris B. Iko
Ti si stvorena za mudraca
Jer mudar čovjek je dovoljan samom sebi
Gdje si završila tu Kiničku školu
Dali u ljubavi ili u bolu
Jer i tebe su ljubavi zvale
Kao Diogen što je im`o ideale
Znam da nisi cinična
Možda samo drska
Grubo, otvorena
Bestidna
Mudra
Kao da iz tebe riče
Niko drugi,nego Nietsche
Puna si paradoksa
Da ljudima tjeraš na usta slinu
Bez svijesti o svome moralnom činu
Kao da geni vječnog nemira
U tebi logiku negira
Ili si ipak
Grubo, otvorena
Bestidna
Drska.
Boris B. Iko
Pusti me da letim visoko
Odriješi omču moga uma
Nek mi nebo to široko
Bude staza, životnoga druma.
Pusti da odozgo klikćem
Ko orao sa svoga neba
Riječima da ja sikćem
Mojim nožem, ako treba.
Pusti samo, nek te trese
Ta misao silom prekinuta
Nek osjećaj jednom zanese
Da te vodi mojom stranom puta.
Pusti samo, zaklinjem se u te
Da mi sunce u obraze liže
Ili idi tamo, ovima što šute
Ja slobodan, tebi sam sve bliže.
Pusti da raširim svoja krila
Nek riječ ne vapi, nek se čuje
Ti ćeš me čuti, ma gdje bila
Jer riječ u meni stalno ruje.
Pusti samo, ponekad je mučno
Neću tebi da se jadam
Pusti me tiho, nikako bučno
Jer tebi neću bol da zadam.
Boris B. Iko
Nedavno sam i ja zjale vato
Penjao na drva a htio sam više
Eto, valjada i uzdišem zato
Dok mi ruka po papiru piše.
Bosih nogu odo po strniku
Krao trešnje,rumene i zrele
I mislio, šta mogu besmrtniku
Sve dok nisu sve želje uvele.
Budalasto igrali se žmurke
Skrivali se u sijenu, slami
Razbacali složene klasurke
Čudili se tatinoj galami.
Na kupanje uvijek bježo
Preko njive, preko međe
Te prestupke, nikada odležo
Mada ih se sjećam rjeđe.
Slušam i čudim se sebi
Kada djeca upadnu u blato
Kako meni desilo se nebi
A zaboravih,da sam zjale vato.
Boris B. Iko
Ovdje se ne rađa
samo da se živi
Ovdje se ne živi
samo da se umire
Ovdje se ponekad
i umire da se živi
Potočani iz ptičje perspektive