Evropo  jebem  te  gluvu !

     Već odavno gušim u sebi, velim malo ću ja to preuredit pa ću izbacit iz sebe. Kao prvo, da ne pametujem ja mnogo. Ja nikada nisam studirao i nisam zvršio nikakav fakultet. Ovo Vam govorim jer se danas završavaju fakulteti i bez studiranja. Ali nećemo o tome, svatko ima pravo na svoje mišljenje. Za mene je uvijek važnija bila životna škola nego bilo koja doktorska disertacija zasnovana na marksističkoj doktrini. Veći ekonomski stručnjak je radnik nižeg ranga u kapitalističkoj Evropi, nego ekonomski kolega kojem je magistarski rad samoupravni  socijalizam.

    Toliko o tome i toj hijerarhiji intelekta, teško je pameti odrediti i odgovarajući čin. Danas u vrijeme globalnog blebetanja i individualnog djelovanja/reagovanja mnogo toga je nejasno i nerazumno.

    Ali jedno neću nikad, nikada neću moći pronaći riječi razumijevanja za sve te Hrvate, Srbe, Bošnjake koji žive i rade u toj Evropi a pljuju po njoj. Nemam razumijevanja ni za one koji ne žive u njoj ali ne žele da vide da je Evropska unija najveći donator u tim našim državama na koje smo tako ponosni.

    Ali ovi koji su u Evropskoj uniji, žive i rade u njoj, ako vam je tako teško ili tako lijepo tamo odakle dolazite, zašto se ne spakujete i vratite tamo odakle ste došli. Za mene je isto kad bi se usrali u dnevni boravak u vlastitoj kući a susjeda optuživali za smrad. Ne ulazim u ljubav prema toj zemlji iz koje dolazite, treba je imati. Ne ulazim ni u religioznu pripadnost, jer je za mene religija uvijek bila opijum za narod, a ja sam kao mali naučio da od droge treba što dalje biti, toliko o religiji.

    Zato gledam na te države u kojim smo rođeni, u našoj mašti, kao lijepo uređene voćnake, koje svake godine s ljubavlju obrađujemo,hranimo. Voćnaci koji još ne rađaju, u suštini nama nevažno, jer se divimo njegovom cvatu, udišemo taj miris punim plućima.

    Ali morate priznati, dnevni boravak je prostorija ili prostor u kojem živimo, stoga nam je obveza govno očistiti iz njega i kad ga drugi donese a da ne pričam o toj osobnoj gluposti. Jer „Sranje“ nema sopstveno sranje koje je destilirano i rafinisano. “Sranje“ uvijek  smrdi, možeš ti da voliš ili ne voliš,možeš da mrziš ili ne mrziš, da kontaš ili ne kontaš, ali to što smrdi je dio nas.

    Pljuvati u ruku koja ti je pružena, u najmanju ruku je nehumano, nerazumno. Koliko nas je većio dio svog života provelo u toj Evropi nego u državi u kojoj je rođen i sigurno nije ostao tu zato što mu je lošije. Koliko nas osobno nikad bolje nije živjelo, zahvaljujući baš toj Evropi.

    Nisam kivan ni na državu za koju sam bio nesposoban za mjesto konduktera, jer tad je sposobnost imala cijenu 300 njemačkih maraka koje ja nisam imao. Zato hvala ti Evropo za sve, osjećam se evropljaninom i preporučujem svima da unerede svoj sopstveni tepih u dnevnom boravku prije nego što to iznesu napolje. Znam da je to dugačak proces ali zar trebamo čitav život čekati da nam drugi kažu, kako to nije bilo dobro.

    Osjećam se dijelom skupine naroda koji živi u toj Evropi, dajem sebi pravo i obvezu da toj istoj skupini kažem „ako nije dovoljno dobro, vlakovi voze i u suprotnom pravcu“. Ja svoju tradiciju pokušavam doživljavati u kompatibilnom suživotu sa tradicionim potrebama drugih, ko to ne želi nek svoj dnevni boravak hermetički zatvori i riješena stvar.

     Znam ja da tu ima još puno prostora za popravke,da nije sve perfektno, da nije sve onako kako smo mi sebi zamišljali. Treba vremena,razumijevanja, treba pobijediti unutrašnju arogantnost, nadmjenost.

    Nije nama Evropa kriva što se mrzimo, što se koljemo svakih pedeset godina. Ne nije nama Evropa palila, mi smo se mogli posvađati a ne paliiti i rušiti. Za mnogo toga mi bi trebali biti zahvalni toj Evropi, kritikovati za propuste kojih sigurno ima ali nije Evropa kriva za sve naše gluposti.

    Za mene Evropa nije samo gospodarska unija kojoj je u cilju samo da „iskorištava“, ja vidim jedinstvenu Evropu kao zajedničku garanciju za mir, kakav-takav ali mir . Jer u mnogim situacijama je to jedino što nam je ostalo zajedničko. Bojim se da ćemo odbacivanjem tog zajedničkog, prigrabiti ono jedino što znamo a to je rata i ratovanja kao paravana za očuvanje ponosa, nebitno dali tradicionalnog, nacionalnog ili osobnog.

 

Boris B.Iko

 

NARAVOUČENIJE TEKSTA „EVROPO, JEBEM TE GLUVU“

     Nemam namjeru da repliciram sve što sam napisao pod ovim „Evropo,jebem te gluvu“. Pa ono sad ću ja Vama u nekoliko fraza koje pokupim onako usput lijepo objasniti, rečenicu po rečenicu. Volim kad me kritikuju, jer tad imam onaj motiv da bi bio protiv (ne mogu ja bez Čorbe), ali sa razlogom. Učinilo mi se da ovo lajanje „Evropo, jebem te gluvu“ ispuštaju baš oni koji pune ta usta po šoping centrima diljem te Evrope, a ja sjedim za susjednim stolom. A lažni moral ne mogu nikako svarit, meni kao da je sav moral sabijen u želudcu, e kad mi se on okrene, tad izađu iz mene fraze kao „šta serete baš Vi, koji ste na evropskim jaslama“.

     U tim trenutcima ne razmišljam ja o kolonijalnim osvajanjima i nekakvim Rifskim ratovima, niti me interesuju u ovom kontekstu. Mišljenja sam kad bi manje bilo sranja u „dnevnom boravku“ svakoga od nas, manje bi bilo smrada u čitavoj kući. Manje sranja koji svaki od nas brže-bolje baci van i zatvara prozore u zabludi da je s tim riješio sve. Kad bi svi imali trunku savjesti i sranje ne pravili tamo gdje jedemo, bila bi i ova Evropa mnogo bolja i ljepša.

    Ali nismo to mi ako ponekad ne dobijemo potrebu da budemo veći evropljani u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hrcegovini. A opet nema nas većih hrvata,srba i bosanaca u Evropi, e onda su nam krivi svi.

    Što smo ratovali, što nas zavadiše, zbog šuma, zbog resursa, uglavnom svi su krivi. Krivi su još od Rimskog carstva, jer mi smo tako miroljubiv narod. Eto šveđani imaju narodnu poslovicu „kad meni krepa krava, da oće komšiji krepati tele“ jer se lakše podnosi osobni gubitak. Po našoj logici bi trebalo popalit pola Evrope da bismo mogli reći „e to su oni i htjeli“. To smo mi, htjeli mi to priznati ili ne.Tako i u ovom tekstu,ljudi pronalaze usporedbu življenja u Evropi i „dole“ pa gdje god to „dole“ bilo.

    Kažu, i pored toga što nemaju kazališta da se lijepo živi. Ljudi moji pa kad je kod nas kazalište bilo mjerna jedinica za lijep život. Kod nas je od pamtivijeka mjerna jedinica za lijep život, broj upaljenih vatri za grila ili za nešto okrenit. Nema usporedbe niti mjerenja ni brojem posjeta kazalištu ni jačini konja bijesnih auta ni brojem konja u autu. Vodila me samo jedna misao, daj ljudi prestanite pljuvati po mjestu sa kojeg  jedete i prestanite optuživati druge za vlastite greške.

     Niti smo mi humani baš toliko koliko volimo da drugi misle da jesmo, niti smo razumni koliko smo uvredljivi i agresivni. Nadam se samo da Evropa nije ona naša krava u poslovicama, jer ako krepa, ne samo da će krepati komšijino tele nego će nestati i ono kravlje vime na koje smo se tako lijepo navikli.

 

BorisB.Iko

 

    Pročita nedavno od D.Radovića "U životu je dovoljno biti pametan samo dva puta: kad birate zanimanje i bračnog druga". Hvala ti bože što sam potrefio oba puta, pa ovo resto života mogu biti blesav,onako kako ja to umijem.

 

Boris B. Iko

Homepage Uhren
Aktuelles Datum

Ovdje se ne rađa

samo da se živi

 

Ovdje se ne živi

samo da se umire

 

Ovdje se ponekad

i umire da se živi

Potočani iz ptičje perspektive