Hrvatska Kronika


Poslušajte svi na svijetu ljudi,

pa nek svako sam sebi rasudi.

Poslušajte ovu pjesmu tužnu,

I sudbinu i tešku i ružnu.

 

Rodismo se u ko Hrvati brate,

O Hrvatskoj svi te priče znate,

Hrvatska nam čitav život dade,

Život dade i prazna ostade.

 

Otkada je svjetla na ovome svijetu,

Svi želimo Hrvatsku nam svetu,

Svako želi njome da ovlada,

Svako želi, Hrvate da svlada,

 

Ali da radi

I Hrvtsku izgradi,

To niko ne želi,

Poreze dajte,

To nama se veli.

 

Rimljani  nam Ilire pobiše,

Franci mrtvu djecu ostaviše,

Nijemci nisu mnogo bolji bili,

Mongoli su pustoš ostavili.

 

Oni nama prošlost izbrisaše,

Novu povjest oni napisaše,

Stare Hrvate pokoriše,

Sve Hrvtsko oni uništiše.

 

Pa nam prošlost oni pišu sada,

Njihova je sada svjetska vlada,

Njihova je Hrvatska nam mlada,

Njihova je bila od vajkada.

 

U godini šestotoj i nekoj,

Avari su divlji narod bili,

Hrvati ih hrabri pokorili,

Sebi divnu domovinu izborili

 

Hrvatska je stara Kraljevina bila,

Osamsto pedesete Kralja okrunila,

Bugarsku je slavno pobijedila,

Sa Papom savez tada je sklopila.

 

Tad vladaše domaći Kraljevi,

Niko od nas jači nebi,

Vladali su od naše krvi,

Tomislav se zvao prvi.

 

Nebješe nam sreća dugog vijeka,

Sa sjevera dođe sila neka,

Da ne bude krvavoga rata,

Potpisašmo Pacta Konventa.

Da spasimo Hrvata pokoljenja,

Od sigurnog istrebljenja.

 

Od godine tisućustodruge,

Uvijek stranci u Hrvatskoj sude,

Prvo Mađar dođe sa Sjevera,

Onda Turčin,

Mađara istjera.

 

Oteše nam Bosnu cijelu,

Brdovitu Bosnu, ravnice u Srijemu,

Črmnu Goru do Prevlake,

Dalmaciju, Istru, i gore Slovenske.

 

Uništiše naše pisma i listine,

Porušiše crkve, pokradoše knjige.

Izmisliše nama, novu povjest našu,

Naseliše Turke, strance a i Vlahe.

Od starih vremena i Kulina Bana,

I njegovih dobrih dana,

Sudbina nam posta patnjom protkana,

Od Kulina Bana i njegovih dobri dana,

Sudbina nam krvlju otkovana.

 

Napraviše od nas robove što šute,

Što nesmiju ni da se naljute,

A Vitezovima iz našega roda,

Prave proces - U IME NARODA.

 

Najgori su zadnji, sto godina bili,

Tri su rata Hrvatsku gazili,

Ovaj treći najgori je bio,

Po Hrvatske on je porušio.

 

Prvi svjetski strašan je bio,

Pola čovječanstva osakatio,

Ali najgore je to bilo,

Sa mostrumom Hrvatsku udružio,

 

Drugi je bijesan bio,

Po hrvatske porušio,

Po Hrvatske

I milijun ljudi,

Pobiše monstrumi,

Bez da nam se sudi,

Pobiše nas i iz našeg roda,

I još lažu - U IME NARODA.

 

A još gori progoni su  bili,

Milioni su Hrvatsku napustili,

Kruha traže po čitavom svijetu,

I sanjaju Hrvatsku nam svetu.

 

Tada dođe devedeset druga,

Iskočismo mi iz vražjeg kruga,

Izborišmo slavu i slobodu,

Dadosmo je Hrvatskom narodu.

 

Taj treći je najstrašniji bio,

Dušman Hrvatsku nam oteti htio.

Domovinskim nazvašmo ga mi,

Od Dušmana slobodu izborili,

Hrvatsku smo oslobodili,

Republiku Hrvatsku dobili.

 

Ne potraja ni desetak ljeta,

Sloboda nam započe da smeta,

Stranac poče po Hrvatskoj da šeta,

Stranac šeta, baš smo laka meta.

 

Pa umjesto slobodni da budu,

Hrvati se opet, ponadaše čudu,

Pa srljaju sad u novu šizmu,

Hoće oni pod Europsku čizmu.

 

Što ne uspje nikom naposamo,

Hrvatsku nam sami da predamo,

Uspjelo je Evropi bez muke,

Dobit Hrvatsku, zadžaba u ruke.

 

A Evropa ko i svake vlade,

Prvo sudi, Vitezove mlade,

Monstruozna optužba i ljudi,

Sad Evropa nad Hrvatskom sudi.

 

Mladi Generali u zatvor odoše,

8 godina u njemu provedoše,

Slobodu su skupo zadobili,

Dvadeset godina oni se borili.

 

Sudi Evropa i kredite daje,

Hrvatska vlada, Hrvatsku prodaje,

Prodaje je da je makar u po cijene,

Robovati opet došlo vrijeme.

Zaduži se Hrvatska do neba,

Reci vlado, koliko ti milijardi treba,

Je li dosta stotinjak i nešto,

Pre bih reko, vama treba dvjesto.

 

A i dvjesto to je mala brojka,

Vama treba jedna bilionka,

Vama treba što na svijetu nema,

Da riješite potomstvo problema.

 

Kad prodate ove Hrvatske nam malo,

Kad prodate Sve što je  ostalo,

Nastaće nam prokletstvo najveće,

Robovati jedno tisućljeće.

 

A Hrvati misle, mene se ne tiče,

Samo Vitez poneki zaviče,

Samo Vitezovi zaviču iz groba,

NAPRAVIŠTE OD HRVATSKE ROBA.

 

 

Kljajic Miroslav

Goldau, 2012

Hrvatska


Misao.

Slovo, riječ, vatra.

Ubrzani otkucaji srca.

Plamen u grudima.

Domovina.

Oganj.

Dom.

 

Svetinja.

Šahovnica.

Godišnji odmor.

Spokoj.

Majka.

Mir.

 

Bijes.

Pomoć.

Ljubav.

Tuga.

Moć.

 

Vatrena.

Nježna.

Sunce.

Šume.

More.

Polja.

Jaka volja.

 

Jedina.

 

Kljajic Miroslav

Goldau, 11.12.2012;

Homepage Uhren
Aktuelles Datum

Ovdje se ne rađa

samo da se živi

 

Ovdje se ne živi

samo da se umire

 

Ovdje se ponekad

i umire da se živi