Za sve su tvoja pisma kriva
I tvoje riječi nježne kao da su od stakla
Ti ruku pružaš i đavlu iz pakla
I dobrota tvoja što mi se u vene sliva
Eto, ja te se sjećam
A tako smo različiti bili
Kao toplo i hladno
Kao crno i bijelo
Kao ljubav i mržnja
Krvoločan na tvoje tijelo
Zvijer divlja
A ti si takva
Neotrovana dodirom
Čista
A, ja mislim
Ispitujemo napon
Eto, ja te se sjećam
Nesiguran, dali te želim
Paralizovan tvojom čednošću
Dobrotom
Gledam dok čistiš mi cipele
Izlizane od avantura
Grijehom
Dok mi duša spava
Sjediš na rubu kreveta
Ispod nogu
I kažeš kako si me željna
Tiho
A ja sam molio da vičeš
Boriš
Da me krotiš
Da opereš cipele četkom
Britvom
I nisam znao da si ti takva
Neotrovana mišlju
Čista
Eto, ja te se sjećam
I nemam više pravo da žalim
Ni da ti praštam
Ni da te molim
Nesiguran, dali te volim
Cijenim
Želim
A tako smo različiti bili
Kao toplo i hladno
Kao crno i bijelo
Kao ljubav i mržnja
Al ipak mislim
Za sve su tvoja pisma kriva
I tvoje riječi nježne kao da su od stakla
Ti ruku pružaš i đavlu iz pakla
I dobrota tvoja što mi se u vene sliva.
Boris B. Iko
Očima ti ljubim ta gola leđa
ti neznaš da ja nemam sna
kako ta riječ svirepo vrijeđa
sve je ok,pa to sam samo ja.
Ko gladnom postaviš trpezu
i pitaš zar nisi više gladan
dok razapinješ svoju lepezu
da se ne vidi koliko sam jadan.
Znaš li da te i budan sanjam
a tebi su draži crni labudovi svi
i da te od svih bura zaklanjam
a ti meni, pa to si samo ti.
Tebi ne stoji sreća svaka
svi znaju,dali tvoja duša zna
ja te ne želim, na brzaka
to mislim, da to sam ja.
Boris B. Iko
Nad mnom drežde moji dani s Vama
malo trenutaka u sjećanju razbacano
malo pijančenja, pjesme, malo srama
sa vremenom blijede bolno i lagano.
Nisam prepun nekog gorkog očajanja
Samo želim očuvati uspomene svoje
I to vrijeme naše puno nade i kajanja
U daljini gdje ništa se ne zove moje.
Kuda idem i gdje su Vam misli sada
Otvorite oči i ne govorite ćutanjem
Pa ja Vaš ostajem a bio sam i tada
I neznam kad ću završit ovim lutanjem.
Nemojte tražiti i čitati riječi gorčine
O tome mogu pričati čitavo veče
To što me guši su kilometri daljine
I svježe sjećanje na Vas u srcu peče.
Ja Vas sigurno zaboraviti neću
Sve dok se život koprca u čovjeku
I molim Boga za zdravlje i sreću
Sretan povratak i možda utjehu neku.
Boris B. Iko
Ovdje se ne rađa
samo da se živi
Ovdje se ne živi
samo da se umire
Ovdje se ponekad
i umire da se živi
Potočani iz ptičje perspektive