Pitam se

Pitam se, šta je to smrt

Taj crni, duboki bezdan

Ili je nebeski rajski vrt

To svjetlo taj sudnji dan.

 

Pitam se, dali se još živi

Baš tog zadnjeg trena

Ili te povuku oblaci sivi

Zauvijek za sva vremena.

 

Pitam se, umre li duša

Kad ti zemljom zatvore oči

Jer tijelo više te ne sluša

I ona mora da ode, da iskoči.

 

Pitam se, posljednji pozdrav

Zadnjom ovom minutom

Skup želja ili je zaborav

Beznačajno u životu prosutom.

 

Pitam se, jedino što umijem

Kud vode te crne slutnje

Neću moći da razumijem

Ovo sjećanje, prekid šutnje.

 

Pitam se, dali je taj kamen

Što je pao na tvoja pleća

Taj jedini na tebe znamen

Ili misao što na tebe sjeća.

 

Boris B. Iko

 

Bosna

U zemlji gdje je grozota dosta

I prošlost po leđima mlavi

Gje su kao do Boga držali gosta,

A sad su ljudi, tuđi i plavi.

 

U zemlji punoj otrovnih zmija

Gdje joj svaki radi o glavi

Nezna jadna da nije ničija

Jer su joj ljudi, tuđi i plavi.

 

U toj je zemlji nestalo misli

Neka se druga uzvišenost slavi

Svi se na svome nekako stisli

Možda su zato ljudi, tuđi i plavi.

 

U zemlji za izgnanima je vika

Sad u njihovu kožu bi da se stavi

A kad smo te trebali ko kisika

Bolji su bili svi tuđi i plavi.

 

U zemlji mržnja leti ko buktinja

I svatko o pravdi samo balavi

Tvoji su ljudi tebi sudac i sutkinja

A ne nekakvi ljudi tuđi i plavi.

 

Boris B. Iko

 

Luda

O Bože, koja sam ja luda

Težim samo da me shvate

Očekujem valjda čuda

Da te vole a da te ne blate.

 

Znam da mi je želja, utopija

Objašnjavat ova stanja

Možda bi bio isti i ja

Da moram čitati ova sranja.

 

Ljubav, za čime glupi lete

Danas se piše, ko koga kolje

I zato mrzim te moje izlete

Al ništa drugo ja neznam bolje.

 

O Bože, koja sam ja luda

Da te ne grize, moliš zmiju

Ne pitaš zašto oni svuda

Te misli,ko poskok noge kriju.

 

Boris B. Iko

 

Poslije Tekme

Dok čelom pritišćem ta stakla

A želudac na glavi mi stoji

Svi znakovi od sinoćnjeg pakla

Što preživi ovaj maksum božiji.

 

Tijelo je tu,srce nije se ni maklo

misli vraćam na sinošnji tulum

grlim, ljubim to prljavo staklo

mislim,dobro ne napravih zulum.

 

Ko fol spavam, ne otvaram oči

Svjetlost kao trnje da me bode

Mozak trče, kad vozač zakoči

Joj maksume, što prije ne ode.

 

A ko te mogo odvojit od flaše

Nisi mogao odolit tom zveketu

U nebo si dizo običaje naše

Dok si lokao na tom banketu.

 

Ma jesam, priznajem ljudi

Nazdravljo polako pa sve jače

Kad sat ujutru poče da budi

Da sam znao ne bih inače.

 

Jaučem u prazno,onako džabe

A lice bijelo kao od kreme

Za mene su Japanci,rumene barabe

Oprostite opet bježim sa teme.

 

Boris B. Iko

 

Homepage Uhren
Aktuelles Datum

Ovdje se ne rađa

samo da se živi

 

Ovdje se ne živi

samo da se umire

 

Ovdje se ponekad

i umire da se živi